Veliki cercidifil Cercidiphyllum magnificum

Detaljan opis proizvoda

Veliki cercidifil - srednje visoko listopadno ukrasno stablo. Prirodno raste samo u Japanu, uglavnom u središnjem i sjevernom dijelu otoka Honshu, gdje naseljava vlažnije doline, obale planinskih potoka i podgorske šume. U usporedbi s raširenijim japanskim cercidifilom (Cercidiphyllum japonicum) u vrtovima je obično niži i kompaktniji, a ističe se glađom korom i većim, nazubljenim listovima. U našim uvjetima obično doseže 8–12 m visine i 4–8 m širine. Brzina rasta je srednja, oko 25–40 cm godišnje. Krošnja je u mladosti široko stožasta, s godinama gusto olistana i mekano zaobljena. Listovi su listopadni, srcoliki do bubrežasti, često dugi 7–12 cm, pri listanju brončani, ljeti zeleni, a u jesen maslačno žuti, boje marelice do narančasti. Pri opadanju po vlažnom vremenu ispuštaju nježan miris karamela ili šećerne vune. Cvjetovi se pojavljuju rano u proljeće, često u ožujku i travnju, prije listanja. Sitni su, bez latica, na muškim biljkama crvenkasti, a na ženskim zelenkasti. Vrsta je dvodomna, plodovi se razvijaju samo na ženskim biljkama nakon oprašivanja peludi muške jedinke. Plod je mali mjehur sa sjemenkama. Ističe se kao soliter na travnjaku, u parkovnoj sadnji, uz jezerce ili u zaštićenom atriju.

Uzgoj: Najbolje uspijeva u umjereno vlažnoj, svježijoj mikroklimi, na zaštićenom položaju u zavjetrini, na punom suncu do blagoj polusjeni. Tlo treba biti duboko, humusno, dobro propusno, stalno umjereno vlažno, blago kiselo do neutralno (pH približno 5,5–7). Preporučuje se u sadnu jamu dodati kvalitetan kompost i malčirati zonu korijena kako bi se ograničilo pregrijavanje i isušivanje tla. Stablo ne podnosi dugotrajnu sušu i jako sunce, u sušnim ljetima godi mu redovitije zalijevanje, osobito u prvim godinama nakon sadnje. Otpornost odraslih biljaka na mraz kreće se približno do −25 do −30 °C, a mlada stabla preporučuje se u prvim zimama zaštititi malčem u zoni korijena. Rez nije nužan, provodi se blago u rano proljeće, kada se uklanjaju suhe ili nepravilno rastuće grane. Jače oblikovanje rezom se ne preporučuje kako se ne bi narušio prirodni karakter krošnje. Za skupnu sadnju stabala preporučuje se razmak sadnje od najmanje 3–5 m, ovisno o konačnoj veličini. Što se tiče bolesti i štetnika, cercidifil je u našim uvjetima prilično nezahtjevan, a najčešći problem su oštećenja od suše ili mraza u kombinaciji sa suhim vjetrom, zato se preporučuju dosljedno malčiranje i pravilan odabir položaja.

Autor: Nikol | Revizija: 8.7. 2026