Velika pirevina 'Variegata' - Glyceria maxima 'Variegata' Glyceria maxima 'Variegata'

Detaljan opis proizvoda

Velika pirevina 'Variegata' - vlagoljubiv do močvarni ukrasni kultivar domaće trave s izrazito šarenim listovima. Osnovna vrsta Glyceria maxima euroazijska je višegodišnja trava rasprostranjena i u našoj prirodi, gdje raste u plitkim vodama, na obalama ribnjaka, u lokvama, jarcima, na vlažnim livadama i u sporim tekućicama. Kultivar 'Variegata' uzgaja se zbog svijetlih listova koji u močvarne nasade unose nježnu krem-zelenu šaru. Raste podancima, snažno, i oblikuje guste sastojine. U zrelosti doseže visinu od približno 50–100 cm, u cvatnji može biti i viši, a širi se na 80–150 cm i više, ovisno o prostoru. Listovi su uski, vrpčasti, povijeni, zeleni s krembijelim do žućkastim prugama, pri proljetnom listanju ponekad blago ružičasto obojeni. U srpnju i kolovozu razvijaju se metlice sa sitnim zelenkastim, purpurno do smećkasto nahukanim klasićima. Cvat djeluje prozračno, no glavni ukras ostaje list. Kultivar je prikladan za rubove jezeraca, potoka, lokvi, vlažne gredice, retencijske udubine, prirodne obale i skupine vodenih biljaka. Lijepo se slaže s perunikama, kaljužnicama, vodoljubom uz rubove, končarama, šaševima, sitovima, protuljama i drugim vrstama koje podnose trajno vlažno tlo. Zbog rasta podancima treba računati s njegovim širenjem, a u manjim jezercima pomaže uzgoj u košari za vodene biljke.

Uzgoj: Prikladan položaj je puno sunce do polusjene. Na suncu je šarenilo listova izraženije, a u polusjeni se listovi manje pregrijavaju i sastojina dulje djeluje svježe. Tlo treba biti trajno vlažno do mokro, bogato hranjivima, humusno do ilovasto, slobodno i teže i slabo drenirano, s pH približno 6,0–8,0. Biljka može rasti i u plitkoj vodi, obično do dubine od oko 10–15 cm, na prirodnim vodenim rubovima kratkotrajno i pri višoj razini vode. Suha staništa nisu prikladna jer listovi gube svježinu, a sastojina se prorjeđuje. Sadnja je prikladna od travnja do lipnja ili od kolovoza do listopada. Za plošnu sadnju računa se približno 3–5 biljaka po m², uz obale i u košarama prema željenom učinku. Nakon sadnje važan je stalan dodir korijena s vlažnim tlom. Gnojidba uglavnom nije potrebna, a u vrlo siromašnom supstratu pomaže mala količina komposta izvan izravne vodene površine. Rez suhih nadzemnih dijelova provodi se krajem zime ili rano u proljeće prije listanja. U posudi ili košari preporučuje se povremeno dijeljenje busena kako sastojina ne bi prerasla. Otpornost dozrelih biljaka na mraz doseže približno -25 do -30 °C. Mogući problemi su prekomjerno širenje podancima, truljenje u zatvorenoj stajaćoj vodi bez izmjene, sušenje tijekom suše, zeleni reverzni izboji i oštećenja listova od puževa golaća.

Autor: Kristýna | Revizija: 14.07. 2026