Velika lijeska 'Purpurea' Corylus maxima 'Purpurea'

Detaljan opis proizvoda

Velika lijeska 'Purpurea' - iznimno dekorativan i tražen kultivar, selekcioniran s ciljem postizanja intenzivne obojenosti lišća. Ovaj snažan grm uspravnog rasta u punoj zrelosti doseže visinu od 3 do 5 metara uz sličnu širinu, a habitus mu je prirodno gust i kompaktan. Glavna estetska vrijednost su široko jajasti, fino nazubljeni listovi koji pri listanju u proljeće imaju zasićeno purpurnu do tamno vinsku boju. Ta obojenost traje tijekom cijele vegetacijske sezone, po čemu se grm razlikuje od uobičajenih zelenolisnih vrsta. U rano proljeće, obično od ožujka do travnja, grane krase upadljive, duge žute rese, prvi glasnici proljetne cvatnje. Zatim se razvijaju plodovi skupljeni u grozdove od dva do pet komada. Obavijeni su karakterističnom, upadljivo dugom i purpurno obojenom ovojnicom koja je duža od samog lješnjaka. Plodovi su visoke kvalitete, izvrsnog slatkog okusa i bogat su izvor vrijednih tvari, osobito nezasićenih masnih kiselina, vitamina E, vlakana i niza minerala poput magnezija, kalija i kalcija. Te su hranjive tvari ključne za pravilan rad kardiovaskularnog sustava i potporu vitalnosti. U vrtnoj arhitekturi ovaj se kultivar primjenjuje kao dominantan soliter, izražajan element u šarenim skupnim sadnjama ili kao neobičan dio neformalnih živica, gdje pruža privatnost i istodobno kontrast boja.

Uzgoj: Bira se toplije i sunčano stanište, idealno u nižim i srednjim položajima, zaštićeno od jakog zimskog vjetra. Lijeska podnosi i laganu polusjenu, no za dobro dozrijevanje lješnjaka i redovit urod povoljnije je puno sunce. Najbolje uspijeva u dubljim, srednje teškim ilovastim do ilovasto-pjeskovitim tlima bogatim humusom, koja dobro zadržavaju vlagu, ali ne ostaju dugo prevlažna. Optimalni pH kreće se oko 6–7, a na izrazito lužnatim ili prevlažnim tlima rast slabi. Sadnja se provodi u proljeće (ožujak–travanj) ili u jesen (listopad–studeni), dok je tlo još toplo. Pojedinačni grmovi sade se na razmaku od približno 3–4 m, a kod nižih slobodnih živica može se primijeniti razmak sadnje od 1–1,5 m. Nakon sadnje preporučuje se oko korijena unijeti dobro zreli kompost, tlo malčirati sječkom ili korom te osigurati redovito zalijevanje tijekom prve dvije sezone. Lijeska ima plitak korijenov sustav, zato osjetljivo reagira na ljetnu sušu. Ujednačena vlažnost tla pogoduje veličini lješnjaka i kvaliteti jezgri. Što se tiče otpornosti na mraz, lijeske su otporne, a dobro ukorijenjene biljke podnose pad temperature približno do −25 do −28 °C, osjetljivija je jedino rana proljetna cvatnja na kasne mrazove. Grm najbolje rađa na dvogodišnjem i trogodišnjem drvu, pa je rez usmjeren na postupno pomlađivanje i održavanje 6–8 jačih nosivih izboja, a prestari ili pregusti izboji uklanjaju se u rano proljeće. Od bolesti i štetnika povremeno se mogu pojaviti lisne uši, nosači ili napad ličinki orahove muhe na plodove, a rizik se smanjuje pravodobnim skupljanjem i uništavanjem oštećenih plodova te poticanjem prirodnih predatora. U vrtnoj kompoziciji lijeska se ističe kao soliter u uporabnom dijelu vrta, u jestivoj živici ili u kombinaciji s drugim voćnim grmovima, primjerice meralom, pasjim trnom ili ribizima, gdje tvori stabilan, dugovječan kostur sadnje.

Više na: Upute za uzgoj grmolikih lijeski

Autor: Nikol | Revizija: 5.6. 2026