Veleplodna pupoljka (missouriensis) - Oenothera macrocarpa (missouriensis) Oenothera macrocarpa (missouriensis)

Detaljan opis proizvoda

Veleplodna pupoljka (missouriensis) - niska, puzava trajnica koja potječe s juga i središta SAD-a, gdje raste na stjenovitim padinama, u prerijskim stepama i na vapnenačkim zaravnima s brzim otjecanjem vode. Razvija snažan glavni korijen i polegle do uzdignute, često crvenkasto obojene stabljike koje ostaju niske, ali se šire u stranu. Puni učinak obično postiže za 2–5 godina. U zrelosti doseže oko 15–25 cm visine i 40–60 cm širine, a pojedini izboji mogu se prevješavati preko ruba kamenjara ili zida. Listovi su usko kopljasti do obrnuto kopljasti, zeleni do sivozeleni, s upadljivom svjetlijom, ponekad srebrnastom središnjom žilom. Od kasnog proljeća do ljeta postupno se otvaraju pojedinačni, četveročlani, široko zdjelasti cvjetovi promjera 10–12 cm u sumporno do limunasto žutoj nijansi. Cvjetovi se često otvaraju predvečer i ostaju otvoreni do sljedećeg dana, nježno mirišu i privlače noćne ljiljke i dnevne oprašivače. Nakon cvatnje razvijaju se upadljivo velike čahure po kojima je vrsta dobila ime macrocarpa. U vrtu dolazi do izražaja u kamenjarima, šljunčanim gredicama, na suhozidima te kao nizak rub ispred viših trajnica i ukrasnih trava, gdje žuti cvjetovi djeluju kao topla točka svjetla i lijepo se ističu uz plave kadulje, lavande ili mačju metvicu.

Uzgoj: Zahtijeva puno sunce i topliju mikroklimu, idealno na blagoj padini ili povišenoj gredici. Biljka podnosi vjetar i vrućinu, ali osjetljivo reagira na zimsko prevlaživanje. Stoga je ključno propusno tlo s drenažom, od siromašnijeg ilovasto-pjeskovitog do kamenitog, često s dodatkom šljunka. Najbolje se pokazuje neutralna do blago lužnata reakcija tla, približno pH 6,5–8,0, a na kiselim tlima dobro uspijeva uz dodatak vapnenca ili drobljenog kamena. Nakon sadnje zalijevanje se održava redovitim, a nakon ukorjenjivanja biljka u pravilu dobro podnosi sušna razdoblja i suha plitka tla. Gnojidba je umjerena jer u prebogatom tlu raste više lišća nauštrb cvatnje, a busen se jače rasipa. Tijekom vegetacije uklanjaju se ocvali cvjetovi, a u proljeće se orezuju suhe stabljike, pri čemu pupoljka tjera nešto kasnije. Sadnice se sade od ožujka do listopada uz razmak sadnje od oko 35–45 cm, što odgovara približno 6–9 biljaka po m². U posudama je nužan drenažni sloj i zimska zaštita od dugotrajnog prevlaživanja, primjerice ispod streje. Zreli busenovi otporni su na mraz otprilike do -28 °C, a mladim biljkama u prvoj zimi godi lagani mineralni malč. Od bolesti se javljaju prije svega truleži korijena pri prevlaživanju, a od štetnika u proljeće mogu smetati puževi te lisne uši na mekim izbojima.

Autor: Nikol | Revizija: 2.2. 2026