Uškasti jaglac - Primula auricula Primula auricula

Detaljan opis proizvoda

Uškasti jaglac - trajna kamenjarka podrijetlom s vapnenačkih alpskih padina i stijena srednje Europe, gdje raste u hladnijem, dobro prozračenom okruženju s brzim otjecanjem vode. Pripada rodu jaglaca, cijenjenih zbog rane cvatnje. U vrtu tvori prizemnu zimzelenu rozetu kožastih, često blago maškom prevučenih listova, obično visine 10–20 cm i širine 15–25 cm. Listovi su okruglasti do lopatasti, cijelog ruba i čvrste teksture, pa biljka djeluje uredno i zimi. U travnju i svibnju izrastaju čvrste stabljike koje na visini od 15–25 cm nose štitac nekoliko ljevkastih cvjetova, u pravilu čisto žute boje. Cvjetove rado posjećuju rani oprašivači. Vrsta dolazi do izražaja u alpinumima, na suhozidima, u šljunčanim gredicama i u zdjelama, gdje listovi djeluju kao zeleni jastučić, a cvjetovi unose meko proljetno svjetlo. U kompozicijama se lijepo slaže s kamenikama, gromotuljama, majčinom dušicom, čuvarkućama i nježnim vlasuljama. Kod osjetljivih osoba sok iz listova može izazvati kontaktni nadražaj kože. U vrtovima se često kombinira s niskim proljetnim lukovicama kako bi se razdoblje ukrasnog učinka produljilo.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na sunčanom položaju s jutarnjim ili kasnim popodnevnim suncem, odnosno u polusjeni, osobito u toplijim krajevima kontinentalne Hrvatske. Biljci odgovaraju zavjetrina i dobro strujanje zraka kako bi se listovi nakon kiše brzo osušili. Pokazalo se humusno, ali izrazito propusno tlo sa šljunkom ili krupnim pijeskom i pH oko 6,5–7,8, često s udjelom vapnenca. Zalijevanje treba biti redovito tijekom ukorjenjivanja i u sušnim razdobljima, no voda se ne smije zadržavati uz korijenov vrat. Biljke se sade od ožujka do listopada, a pri ljetnoj sadnji važna je stalna vlaga bez prevlaživanja. Razmak sadnje iznosi 20–25 cm, što odgovara otprilike 12–15 biljaka po m². Gnojidba je umjerena, ponajprije u proljeće, kako bi rozete ostale kompaktne. Nakon cvatnje uklanjaju se ocvale stabljike i stari listovi. U posudama se koristi mineralniji supstrat s drenažnim slojem, uz povremeno presađivanje ili dijeljenje busena nakon cvatnje svake 3–4 godine. Najčešći problem je zimsko prevlaživanje i trulež korijenova vrata, pa pomažu povišen položaj, šljunčani malč i kod posuda zimsko smještanje pod strehu. Odrasle biljke otporne su na mraz do približno -34 °C, a mlade nasade može zaštititi lagana zimska zaštita od izmjene mraza i otopljavanja. Od štetnika se mogu pojaviti puževi, lisne uši ili pipe (Otiorhynchus), a pri dugotrajnoj vlazi i pepelnica. Ljeti pri višim temperaturama biljci odgovaraju polusjena i ravnomjerna, umjerena vlaga. Prednost uzgoja u posudama je mogućnost premještanja pod krov zimi, kad suvišna kiša najviše šteti.

Autor: Nikol | Revizija: 7.1. 2026