Ogrozd je prikladan dodatak našem vrtu, osobito u kombinaciji ogrozda stablašice i ribiza grmovnika. U obliku stablašice ogrozd nam zauzima manje prostora, plodovi se lakše beru i jednostavnije održavaju. Prema boji plodova razlikujemo crveni, zeleni, bijeli ili žuti ogrozd. Najčešće sadimo stablašice i grmove u jesenskim ili proljetnim mjesecima (sadnice golog korijena), dok sadnice u posudama možemo saditi i tijekom sezone.
Sadnja i supstrat:
Ogrozd sadimo na svijetla staništa s blagim zasjenjenjem. Puno sunce mu ne odgovara previše. Tlo bi trebalo biti dobro propusno, humozno i dovoljno vlažno. Prije same sadnje u unaprijed pripremljenu rupu može se dodati odležani kompost ili trulo lišće. Samu stablašicu sadimo onoliko duboko koliko je rasla u rasadniku. Uz ogrozd stablašicu ne zaboravimo pričvrstiti potporanj koji će završavati iznad mjesta cijepljenja. Tako ćemo spriječiti kasnije odlomljivanje krošnje koja će otežati pod teretom plodova. Nakon sadnje zemlju ostavimo rahličastom kako se u okolici ne bi zadržavala voda ili snijeg. Grmove ogrozda sadimo na razmak od 1,5 m jedan od drugoga, dok kod stablašica razmak može biti manji.
Gnojidba:
Gnojidba je u slučaju ogrozda vrlo važna, utječe na rast, rodnost, vitalnost i dugovječnost biljke. Gnojimo svake godine u rano proljeće te u vrijeme prije cvatnje. Najboljim izborom pokazuju se Cererit ili NPK. Pri znakovima oštećenja listova ne zaboravljamo dodavati kalij, najbolje u razdoblju ožujka, pomoću kalijeva sulfata. Svake 3. do 4. godine dodajemo novu dozu stajskog gnoja, zrelog komposta ili drugih organskih gnojiva.
Zalijevanje:
Zalijevanje se podrazumijeva odmah nakon sadnje. Ogrozd više voli vlažnije tlo, pa je redovito i umjereno zalijevanje nužnost.
Orezivanje:
Orezivanje se razlikuje kod grmolike forme i kod stablašice. Nakon sadnje grma (u proljeće odmah, u jesen čekamo do proljeća) skratimo izboje na dva do tri pupa, a one slabe uklonimo cijele tik uz zemlju. U drugoj godini nakon sadnje ostavimo četiri do šest najsnažnijih izboja koje skratimo za oko trećinu. U trećoj godini skratimo najduže grane na deset do dvanaest pupova, a bočne grane na tri do pet pupova. Broj osnovnih grana poveća se na osam do dvanaest.
Nakon sadnje stablašice (opet u proljeće odmah, pri sadnji u jesen čekamo do proljeća) skratimo izboje na tri do četiri pupa. U drugoj godini odaberemo pet do sedam osnovnih grana i skratimo ih za 1/3. U narednim godinama sa stablašice uklanjamo izboje koji rastu iz središta krošnje te ujedno grančice koje previše zgušnjavaju krošnju. Osnovne grane ostavimo na duljinu od osam do deset pupova, a bočne na dva do četiri. Ovo pomlađivačko orezivanje provodimo tek nakon četiri do šest godina. Uklanjamo i izboje koji izbijaju iz podloge.

Zaštita biljaka zimi:
Najprikladniji način zaštite jest malčiranje grma ili stablašice kompostom, otpalim lišćem ili usitnjenim granama. Stablo mlade stablašice možemo eventualno omotati jutom.
Bolesti i štetnici:
Među najpoznatije bolesti spada američka pepelnica ogrozda koja uzrokuje plijesan na plodovima i listovima, opadanje plodova i opće propadanje biljke. Kao prvu pomoć preporučujemo višekratno prskanje pripravkom Bioton. Zelene gusjenice ogrozdove osice grizu listove, a lako ih se rješavamo prskanjem općenito dostupnih pesticida. Među ostale uobičajene štetnike spadaju lisne uši, a i njih se možemo riješiti prskanjem pripravcima Pirimor, Mospilan i dr. Žutozelenu obojenost listova i njihovo postupno opadanje može uzrokovati i antraknoza ogrozda (pomoći će npr. Dithane).
Autor: tim Prima Flora
Slike: Orezivanje voćaka, Grada 2011.
