Drvenaste biljke s korijenskom balom mogu se sigurno saditi samo u proljeće i u jesen. S odraslim drvenastim biljkama teže se manipulira, a što su više temperature tijekom proljeća, to sadnja može biti teža. Rizik od oštećenja veći je zbog protoka soka u kori, što ograničava rukovanje. Stoga je idealno vrijeme za sadnju razdoblje mirovanja vegetacije nakon opadanja lišća.
Ako ipak želite posaditi veliko stablo izvan prikladnog razdoblja, izričito preporučujemo angažiranje specijalizirane tvrtke koja može posaditi stablo i tijekom godine. Rado ćemo Vam savjetovati pri odabiru odgovarajuće tvrtke.
Prijevoz:
U razdoblju mirovanja vegetacije biljke se mogu prevoziti na/u otvorenom prijevoznom sredstvu – u stanju bez lišća ne dolazi do oštećenja drvenastih dijelova ili pupova. Tijekom vegetacije (od pupanja do opadanja lišća) drvenaste biljke moraju biti zaštićene od „vjetra“. Biljke je nutno prevoziti u zatvorenom prijevoznom sredstvu (veliki kombiji, kamioni). U slučaju drugog načina prijevoza drvenastu je biljku potrebno umotati u netkani tekstil, ceradu, streč foliju i sl., kako bi se spriječilo oštećenje listova ili pupova.
Vrijeme sadnje:
Stabla golog korijena i stabla s korijenskom balom potrebno je posaditi u što kraćem roku nakon dostave. Ako to nije moguće, biljke moraju biti zaštićene od isušivanja. Stabla golog korijena štitimo odmah – izloženi korijenski sustav suši se u vremenskom horizontu od nekoliko sati. Biljke s korijenskom balom potrebno je utrapiti u pijesak/piljevinu/malč od kore/sječku najkasnije u roku od 48 sati i moraju se održavati vlažnima. Kod kontejnerskih i airpot biljaka sadnju je moguće provoditi tijekom cijele godine; no i ovdje je prije sadnje potrebno održavati balu u kontejneru ili airpotu dovoljno zalivenom.
Rupa za sadnju:
Jedan od najvažnijih koraka pri sadnji drvenastih biljaka jest iskapanje odgovarajuće rupe za sadnju. U pjeskovitim i srednje teškim tlima oblik može biti proizvoljan – najčešći je okrugao. U teškim ili zbijenim tlima preporučuje se uglati ili zrakasti oblik. Na nezbijenim staništima promjer rupe trebao bi biti minimalno 1,5 puta veći od promjera bale/kontejnera. Ako je tlo snažno zbijeno, potrebno je provesti prekopavanje i homogenizaciju tla u sloju u kojem se korijen razvija, tj. približno do 1 metra dubine. Prilikom sadnje stabla mora se nakon rahlenja osigurati prevencija od slijeganja bale primjerenim zbijanjem. Stranice ni dno rupe ne smiju biti glatke – dolazilo bi do uvijanja korijena; stoga se prije sadnje moraju ohrapaviti i narušiti.
Na natopljenim staništima neophodno je biljkama osigurati odgovarajuću drenažu. Na zamočvarenim tlima i mjestima s visokim natapanjem, gdje nije moguće odvesti višak vode, prije sadnje se može povisiti teren i posaditi stablo iznad razine tla „na brežuljak“.
Prije smještanja biljke potrebno je najprije pomoću letve izmjeriti dubinu rupe i prilagoditi je tako da bude jednaka visini bale. Dno se može iskopati dublje radi prozračivanja, ali zemlja se mora vratiti natrag i primjereno zbiti kako ne bi došlo do slijeganja bale i zatrpavanja korijenskog vrata. Zatrpavanje korijenskog vrata dovodi do dugotrajnog stresa i može uzrokovati uginuće biljke.
Zalijevanje:
Stablo nakon sadnje ima samo dio svog izvornog korijenskog sustava i stoga zbog nedovoljnog ukorjenjivanja nije sposobno upijati dovoljno vode iz svoje okoline. Drvenaste su biljke često izložene stresu zbog neravnomjerne količine zalijevanja na stalnom staništu. Važnu ulogu igra i tip tla u koji je stablo posađeno. Na lakšim pjeskovitim tlima voda će brže prodrijeti nego na teškim glinenim. S obojim treba računati pri planiranju zalijevanja nakon sadnje.
Jesen je s gledišta vlažnosti i potrebe za vodom idealno razdoblje za sadnju. Nakon opadanja lišća ne dolazi do isparavanja i potrošnja vode je minimalna; za razliku od vrućih ljetnih dana. Pod povoljnim uvjetima doći će do razvoja korijenskog sustava i stablo sljedeće godine lakše podnosi rast.
Kod sadnje u sušijem razdoblju preporučuje se rupu za sadnju natopiti s minimalno 50-100 l vode dan prije sadnje. Prilikom sadnje zalijevamo nakon zatrpavanja ½ bale, a zatim postupno sve do potpunog zatrpavanja bale. Posljednje zalijevanje primjenjuje se nakon izrade zdjele za zalijevanje. Cilj je da se ne stvaraju zračni džepovi; pri slijeganju zemlja se nadopunjuje.
Zdjela za zalijevanje služi za zaštitu korijenskog sustava u rupi za sadnju i u njegovoj neposrednoj okolini. Mora biti oblikovana od tla u kojem je drvenasta biljka posađena, i to do visine od min. 10 cm. Unutrašnjost zamalčiramo – idealno sječkom. Zdjela za zalijevanje trebala bi minimalno u prve dvije godine spriječiti rast korova i trave.
Količinu vode za naknadno zalijevanje nemoguće je unaprijed odrediti zbog promjenjivog vremena. Tlo bi trebalo biti vlažno, ali ako se lijepi, radi se o višatku vode i to je za stablo neprikladno. Stablo je dakle potrebno promatrati i zalijevanje prilagoditi trenutnom vremenu i tipu tla.
Učvršćivanje stabala:
Učvršćivanje odraslih stabala sprečava oštećenje korijenskog sustava kretanjem nadzemnog dijela ili naknadno izvaljivanje stabla.
Nadzemni način učvršćivanja sastoji se u postavljanju kolaca odgovarajuće veličine u trokut i njihovim spajanjem poprečnim letvama. Stablo se za to pričvršćuje fiksacijskim trakom, približno 20 cm ispod primarne grane. Za fiksaciju nikada ne služe „okrugli“ vezovi (razna užad, konopi i sl.). Kolci se zabijaju u dno rupe za sadnju još prije zasipanja. Standardno se koriste kolci promjera 6-10 cm.
Podzemni način učvršćivanja koristi se na mjestima gdje iz nekog razloga (npr. estetskog ili zbog prevelike visine stabla) nije prikladno učvršćivati kolcima. Može se primijeniti samo kod čvrstih, neoštećenih bala, većinom u glinenim ili težim tlima. Izvedba ovog tipa učvršćivanja složenija je i preporučljivo je konzultirati se sa stručnom osobom.
Drugi je način nadzemno učvršćivanje pomoću zatezača, no i ovo je preporučljivo konzultirati ovisno o stablu koje se sadi.
Deblo:
Kod posađenih drvenastih biljaka koje su izložene izravnom sunčevom svjetlu može doći do tzv. gornje ožegline, odnosno mraznih pukotina. Stabla posađena u otvorenom krajoliku mogu pak nagrizati divlje životinje.
Kako bi se spriječilo oštećenje debla, koriste se izrazito bijeli (obojenost može narušiti estetiku danog mjesta) zaštitni premazi koji sprečavaju zagrijavanje debla, odnosno odbijaju divljač. Prednost je premaza njihovo neodržavanje. S postupnom degradacijom premaza deblo se privikava na uvjete staništa.
Kao zaštita od mehaničkog oštećenja mogu služiti razni štitnici koji štite podnožje debla (osobito od kosilica). Omotavanje debla jutom (zbog kratkog vijeka trajanja) više se gotovo ne koristi.
Orezivanje nakon sadnje:
Cilj je orezivanja nakon sadnje uravnotežiti nepovoljan omjer između nadzemnog i podzemnog dijela stabla. Način provedbe reza ovisi o posađenoj vrsti, njezinoj starosti, načinu uzgoja i veličini nadzemne bale u kojoj je posađena. Svakom je stablu potrebno pristupiti individualno i eventualno orezivanje trebalo bi konzultirati sa stručnom osobom.
Od općih uvjeta vrijedi da uklanjamo:
- slomljene, napukle grane, osušene patrljke – vješalice (ostatke drva koji postupno dehidriraju i trunu)
- konkurente vršnog izboja, grane koje rastu unutar stabla (ovisno o vrsti)
- kod primarnih grana neželjene tzv. "dvojnike, trojnike", grane koje se križaju, usmjerene prema dolje, eventualno prema zgradama ili drugom neželjenom mjestu
- vršni izboj (terminal), ako želimo potaknuti grananje ili "smanjiti" vršni izboj (no mora se podvezati novi)
Prilikom kontroliranog skraćivanja vršnog izboja preporučljivo je posavjetovati se sa stručnom osobom i dati si objasniti naknadne korake kod odabranog primjerka. Orezivanje nakon sadnje ne bi trebalo premašiti 20-30% odrezane mase.
Njega nakon sadnje:
Sadnjom odraslih stabala započinje nužna njega nakon sadnje koja će biljkama pomoći da se lakše prilagode novom mjestu. Ova stručna njega traje približno dvije do pet godina, ovisno o vrsti i veličini stabla. Uključuje kontrolu stanja posađenih drvenastih biljaka, zalijevanje, kontrolu učvršćivanja, orezivanje i zaštitu od štetnika. Važno je kontrolirati vlažnost tla oko bale po cijeloj njezinoj dubini.
Stres nakon sadnje:
Sve drvenaste biljke nakon presađivanja izložene su takozvanom stresu nakon sadnje, koji je dio adaptacije na novo stanište. Što veću drvenastu biljku odaberemo, to će to razdoblje biti duže i rizici povezani s adaptacijom bit će veći. Kod drvenastih biljaka standardnih veličina (opseg debla 10/12 – 18/20) ovo razdoblje najčešće traje dvije vegetacijske sezone, kod odraslih primjeraka to je i do pet sezona. Na stres utječu i biotički uvjeti (vrijeme), stoga se razdoblje aklimatizacije ne može sa sigurnošću odrediti.
Tijekom tog vremena drvenaste biljke rastu vrlo malo, tako da bi se moglo činiti da stagniraju. U stvarnosti ulažu energiju u rast korijena. Ponovno počinju rasti iznad zemlje ponekad tek nakon više godina. Svaku je abnormalnost potrebno pratiti i konzultirati sa stručnjacima koji će procijeniti njezin uzrok i predložiti rješenje.
Reklamacije:
Prilikom reklamacije kupac mora pružiti potrebnu suradnju radi ispitivanja činjenica koje će dokazati ispravan tehnološki postupak pri sadnji i ispravno naknadno održavanje.
Iporučitelj snosi odgovornost za biljke koje nisu otporne na mraz do trenutka predaje kupcu. Skrivena oštećenja od zime koja je prethodila trenutku isporuke robe smatraju se nedostacima samo ako se pojave na stablima do 15. svibnja godine u kojoj je roba isporučena.
U slučaju reklamacije isporučitelj ima pravo zatražiti zapise u građevinskom dnevniku ili fotodokumentaciju. Naručitelj je dužan robu prilikom preuzimanja pregledati i ima pravo zahtijevati zamjenu robe ako isporuka ne odgovara sadržaju narudžbe – autentičnost roda, vrste, sorte, veličina i zdravstveno stanje, eventualno mehaničko oštećenje u trenutku preuzimanja. U slučaju da naručitelj svoje prigovore ne može ostvariti prilikom preuzimanja robe, reklamaciju mora podnijeti u roku od dva dana. Kasnije se reklamacije ne uzimaju u obzir.
Izvori: Málek i sur., 2022.
