Od izvornih pelargonija, kojima je domovina u Južnoj Africi, danas potječe gotovo 240 poznatih vrsta. Ovdje dakle leže korijeni njihove vitalnosti i otpornosti s kojom preživljavaju i u manje povoljnim uvjetima – višednevna suša neće ih uništiti, rast će i cvjetati bez obzira na to imate li balkon ili prozore orijentirane na bilo koju stranu svijeta.
Najbolje cvjetaju sorte s manjim, jednostavnim cvjetovima koje se najviše primjenjuju u žardinjerama i visećim posudama. Asortiman pelargonija obuhvaća bogato cvjetajuće sorte s jednostavnim cvjetovima i tankim listovima koje stvaraju duge viseće izboje te sorte s debelim listovima s polupunim ili punim cvjetovima s kraćim izbojima. Viseće pelargonije (bršljanolike pelargonije) prikladne su i nezahtjevne biljke za balkone i otvorena staništa.
Viseće pelargonije upotrebljavaju se prije svega za prozorske žardinjere i viseće posude na balkonima i prozorskim daskama, gdje najbolje dolaze do izražaja njihovi viseći izboji s mnoštvom cvjetova.
Primjenjuju se i na terasama te u predvrtovima, posađene u velikim dekorativnim posudama zajedno s ostalim vrstama balkonskog i gredičnog cvijeća.
Sadnja i supstrat:
Najprikladnije mjesto za njihovo stanište je jugoistok, jugozapad i južna strana. Sadimo u unaprijed pripremljeni tresetni supstrat, većinom već izravno namijenjen za pelargonije i balkonske biljke, s pomiješanom početnom dozom gnojiva. Općenito vrijedi da će pelargonije bolje napredovati ako im je posuda radije tješnja nego da oko sebe imaju više prostora. Za engleske pelargonije biramo svijetlo stanište, bez izravnog jakog sunca, i uglavnom na strani zaštićenoj od vjetra. Biljke stavljamo na vanjsko stanište nakon posljednjih jutarnjih mrazova, što obično biva nakon 15. svibnja.
Gnojidba:
Tijekom vegetacije gnojimo svakih 14 dana standardnim tekućim gnojivom ili praškastim gnojivom izravno za pelargonije.
Zalijevanje:
Tijekom vegetacije obilno zalijevamo. Ako smo se odlučili biljku sačuvati preko zime na hladnom staništu, potrebno je prilagoditi zalijevanje i smanjiti ga. U to vrijeme pretjerano zalijevanje moglo bi biti kobno za biljku. Žućenje donjih listova uzrokuje nedostatak vode.
Orezivanje:
Kod pelargonija se ne provodi, osim uzimanja reznica za zimu. Zdrave biljke u jesen orežemo na visinu od 20 cm i smjestimo ih u svijetlu prostoriju s temperaturom oko 10°C.
Zaštita biljaka zimi:
Biljke prezimljujemo u svijetli, hladnoj prostoriji (5 do 10 °C). Zalijevamo vrlo malo. U proljeće biljke izvadimo, duboko orežemo i presadimo u žardinjere s novom zemljom. Ako nemamo mogućnost prezimljavanja pelargonija, bolje je u proljeće kupiti nove snažne biljke.
Bolesti i štetnici:
Viroze se očituju najrazličitijim anomalijama u obliku i boji listova (žućenje, prstenastost, deformacije) i cvjetova pelargonija. Vidljiva je opća zakržljalost biljaka. Jedina zaštita je trenutno uklanjanje zaraženih biljaka i uzgoj samo zdravih biljčica.
Plutaavost listova - pojavljuje se kod visećih pelargonija. Uzrok je višak vode u tlu ili visoka vlažnost zraka. Očituje se povećanjem površinskih stanica i stvaranjem sitnih zelenih izbočina. Tako povećane stanice kasnije odumiru i smeđe, što se izvana očituje kao plutavost. Zaštita je preventivna - osigurati ujednačeno zalijevanje bez natapanja supstrata.
Bakterijska trulež i venuće - najozbiljnija bolest pelargonija. Simptomi se najprije očituju na starijim listovima u obliku sitnih uljastih ili prozirnih pjega koje se postupno povećavaju, međusobno spajaju i suše. Listovi postupno odumiru od najstarijih prema gore. Zaražene biljke potrebno je uništiti i s njih ne uzimati reznice za razmnožavanje. Upotrijebljene posude za cvijeće i žardinjere potrebno je dezinficirati.
Hrđa – bolest gljivičnog podrijetla, javlja se samo na zonalkama (Pelargonium zonale). Na listovima se najprije pojavljuju žute sitne pjege na čijim se donjim stranama stvaraju uzdignuta smeđa ležišta spora, često raspoređena u krugove. Kod jače zaraze listovi se suše i otpadaju. Za zaštitu je moguće upotrijebiti kemijski pripravak.
Autor: tim Prima Flora
