Ukrasna jabuka 'Hillieri' Malus 'Hillieri'

Detaljan opis proizvoda

Ukrasna jabuka 'Hillieri' - povijesno značajan i cijenjen kultivar ukrasne jabuke, nastao kao slučajni sijanac u engleskom rasadniku Hillier & Sons u Winchesteru početkom dvadesetog stoljeća. Ovo listopadno stablo iz porodice ruža odlikuje se umjereno bujnim rastom i u zrelosti oblikuje vrlo karakterističnu, široko raširenu, poluotvorenu krošnju s elegantno lučno povijenim bočnim granama. Biljka doseže visinu od 4,0 do 6,0 metara i širinu od 4,0 do 5,0 metara, što je čini idealnom dominantom srednje velikih i većih vrtnih prostora. Naizmjenični, jajoliki do široko eliptični listovi svježe su zelene boje i fino pilastog ruba, a u jesen se boje u čisto žute tonove i otpadaju. Tijekom svibnja stablo se zavije u obilje cvjetova koji se iz jarkokarminskih pupoljaka otvaraju u velike, svijetloružičaste do ružičastobijele peterolatične cvjetove promjera oko 4,0 centimetra. Cvjetovi su skupljeni u guste skupine, šire ugodan miris i pčele ih vrlo rado posjećuju. Krajem ljeta dozrijevaju sitni, kuglasti plodovi promjera svega 1,0 do 1,5 centimetra, jarkožute do narančastožute boje sa sitnim crvenim obrazom. Plodovi rastu na dugim peteljkama i zbog trpkog okusa nisu prikladni za izravnu uporabu u kuhinji, ali predstavljaju prekrasan jesenski ukras. Nakon opadanja lišća ostaju na granama sve do prvih jačih mrazeva, kada služe kao hrana pticama. U vrtnoj arhitekturi primjenjuje se ponajprije kao soliter na travnjaku ili kao pozadina nižim skupinama grmova.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, eventualno u laganoj polusjeni, a na suncu su obilje cvjetova i obojenost plodova najizraženiji. Najprikladnije je dublje, humusno i propusno tlo umjerene vlažnosti i dobre drenaže, idealno pH vrijednosti 6,0–7,5. U težim glinastim tlima korisno je umiješati šljunak ili grublju organsku tvar, a na vrlo suhim položajima pomaže malčiranje koje stabilizira vlagu. Biljke se najčešće sade od ožujka do studenoga, ovisno o vrsti korijenove grude, a nakon sadnje preporučuje se redovitije zalijevanje, osobito u prve dvije vegetacijske sezone. Nakon ukorjenjivanja podnosi kratkotrajne sušne razdoblje, no dugotrajna suša smanjuje cvatnju i veličinu plodova. Gnojidba je obično dovoljna umjerena u proljeće, a pri prekomjernoj gnojidbi dušikom raste osjetljivost na lisne uši. Rez se ograničava na odgojni, a kasnije na prorjeđivanje, i provodi se nakon cvatnje ili u rano proljeće kako bi krošnja ostala prozračna i nakon kiše se brzo sušila. U kontinentalnoj Hrvatskoj riječ je o pouzdano otpornoj drvenastoj biljci, otpornoj na mraz do približno −29 °C, no mladim stablima pogoduje zavjetrina izvan mrazišta s kasnim proljetnim mrazevima. Za soliter se ostavlja razmak od najmanje 4–5 m od drugih drvenastih biljaka, a u slobodnijoj živici razmak sadnje iznosi otprilike 1–1,5 m. Među moguće štetnike ubrajaju se lisne uši i savijači, od bolesti se u nepovoljnim godinama može pojaviti krastavost ili pepelnica, ipak je intervencija potrebna tek iznimno.

Autor: Kristýna | Revizija: 01.06. 2026