Ukrasna jabuka 'Fructopurpurea' Malus 'Fructopurpurea'

Detaljan opis proizvoda

Ukrasna jabuka 'Fructopurpurea' - povijesno provjeren i vrlo omiljen kultivar ukrasne jabuke. Ovo listopadno stablo iz porodice ruža odlikuje se umjereno bujnim rastom i u zrelosti razvija slikovitu, široko raširenu, gusto razgranatu krošnju. Doseže visinu 4,0–5,0 metara i širinu 3,0–4,0 metra. Velika su prednost naizmjenični, eliptični listovi koji u proljeće tjeraju u intenzivnim tamnopurpurnim tonovima. Tijekom ljeta boja prelazi u tamnozelenu s brončanim sjajem i izrazito crvenim žilama, a u jesen se lišće oboji u blistave bakrene nijanse. Tijekom svibnja iz tamnokarminskih pupoljaka otvaraju se gusti cvatovi peterolatičnih cvjetova promjera 3 do 4 centimetra, intenzivno ružičaste do purpurnocrvene boje. Cvjetovi su izrazito medonosni i šire nježan miris. Krajem ljeta iz njih dozrijevaju sitni, izduženi ili okrugli plodovi nalik jabučicama, promjera oko 1,5 do 2,0 centimetra. Plodovi su tamnovinske do purpurnocrvene boje, rastu na dugim peteljkama i sadrže visok udio prirodnih pigmenata, voćnih kiselina i vitamina C. Zbog trpkog okusa ne jedu se svježi, ali su prikladni za preradu u želee, zimnicu ili kao jesenska dekoracija. Na granama se zadržavaju duboko u zimu i predstavljaju dragocjen izvor hrane za ptice. U vrtnim kompozicijama koristi se kao soliter ili kao naglasak boje u kombinaciji sa zelenolisnim grmovima.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu ili u laganoj polusjeni, a na suncu su cvatnja i obojenost plodova najizraženiji. Najprikladnije je dublje, humusno i propusno tlo umjerene vlažnosti s dobrom drenažom, idealno pH vrijednosti 6,0–7,5. U težim glinastim tlima pomaže dodavanje šljunka ili grublje organske tvari, a na vrlo suhim položajima malčiranje, koje stabilizira vlagu. Biljke se najčešće sade od ožujka do studenog, ovisno o vrsti korijenove grude, a nakon sadnje preporučuje se redovitije zalijevanje, osobito u prve dvije vegetacijske sezone. Nakon ukorjenjivanja podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša smanjuje cvatnju i veličinu plodova. Gnojidba je obično dovoljna umjerena u proljeće, a pri pretjeranoj gnojidbi dušikom raste osjetljivost na lisne uši. Rez se ograničava na odgojni, a kasnije na prorjeđivanje krošnje, i provodi se nakon cvatnje ili u rano proljeće kako bi krošnja ostala prozračna i brzo se sušila nakon kiše. U uvjetima kontinentalne Hrvatske riječ je o pouzdano otpornoj drvenastoj biljci, otpornoj na mraz do približno −29 °C, no mladim stablima pogoduje zavjetrina izvan mrazišta s kasnim proljetnim mrazevima. Za soliter se ostavlja razmak od najmanje 4–5 m od drugih drvenastih biljaka, a u slobodnijoj živici razmak sadnje iznosi otprilike 1–1,5 m. Od mogućih štetnika javljaju se lisne uši i savijači, a od bolesti se u nepovoljnim godinama mogu pojaviti krastavost ili pepelnica, no zaštita je potrebna tek iznimno.

Autor: Kristýna | Revizija: 01.06. 2026