Ukrasna jabuka 'Adirondack' Malus 'Adirondack'

Detaljan opis proizvoda

Ukrasna jabuka 'Adirondack' - vrlo cijenjen kultivar ukrasne jabuke uzgojen u Nacionalnom arboretumu Sjedinjenih Američkih Država (U.S. National Arboretum) u Washingtonu, D.C., gdje ga je 1974. godine selekcionirao oplemenjivač Donald Egolf. U uzgoj je uveden 1987. godine i dobio je prestižno priznanje Award of Garden Merit britanskog Kraljevskog hortikulturnog društva. Ova listopadna listača iz porodice ružovki odlikuje se pravilnim rastom i vrlo urednim habitusom. Biljka oblikuje guste grmove visine 2,0–4,0 metra, dok stablašca cijepljena na deblo u optimalnim uvjetima mogu narasti i do 6,0 metara. Širina krošnje u zrelosti kreće se između 1,8 i 2,4 metra. Grane su blago koso uzdignute i tvore karakterističan usko ljevkast oblik koji odlično odgovara i vrtovima ograničenog prostora. Naizmjenični, jajasti listovi zasićeno su zelene boje s fino napiljenim rubom, a u jesen poprimaju jarko žute do narančaste tonove i opadaju. Tijekom svibnja iz tamnih karminskocrvenih pupoljaka otvaraju se gusti grozdovi krupnih, čisto bijelih, peteročlanih cvjetova. Cvjetovi su izrazito medonosni i šire ugodan miris. Krajem ljeta iz cvjetova se razvijaju sitni, kuglasti plodovi promjera oko 1,2 centimetra, jarke narančastocrvene boje. Plodovi rastu u gustim skupinama, dugo se zadržavaju na granama sve do duboko u zimu i ne otpadaju. Iako su plodovi jestivi, zbog trpkog okusa ne koriste se u kuhinji za izravnu konzumaciju, ali predstavljaju dragocjen izvor hrane za ptice. U vrtnim kompozicijama primjenjuje se kao soliter na travnjaku ili kao vertikalni naglasak u gredicama s trajnicama.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu ili u laganoj polusjeni, a na suncu su obilje cvjetova i obojenost plodova najizraženiji. Najprikladnije je dublje, humusno i propusno tlo srednje vlažnosti s dobrom drenažom, idealno pH vrijednosti 6,0–7,5. U teškim glinastim tlima korisno je umiješati šljunak ili grublju organsku tvar, a na vrlo suhim staništima pomaže malč koji stabilizira vlagu. Biljke se najčešće sade od ožujka do studenoga, ovisno o vrsti korijenove grude, a nakon sadnje preporučuje se redovitije zalijevanje, osobito u prve dvije vegetacijske sezone. Nakon ukorjenjivanja podnosi kratkotrajna sušna razdoblja, no dugotrajna suša smanjuje cvatnju i veličinu plodova. Gnojidba je obično dovoljna umjerena u proljeće, a pretjerana gnojidba dušikom povećava osjetljivost na lisne uši. Rez se ograničava na odgojni i kasnije prorjeđivački, a provodi se nakon cvatnje ili u rano proljeće kako bi krošnja ostala prozračna i brzo se sušila nakon kiše. U našim je uvjetima riječ o pouzdano otpornoj drvenastoj biljci, otpornoj na mraz do približno −29 °C, no mladim stablima pogoduje zavjetrina izvan mrazišta s kasnim proljetnim mrazovima. Za soliter se ostavlja razmak od najmanje 4–5 m od drugih drvenastih biljaka, a u slobodnijoj živici razmak sadnje iznosi otprilike 1–1,5 m. Od mogućih štetnika javljaju se lisne uši i savijači, a od bolesti se u nepovoljnim godinama mogu pojaviti krastavost ili pepelnica, no zaštita je potrebna tek iznimno.

Autor: Kristýna | Revizija: 29.05. 2026