Ukrasna jabuka 'Adirondack' - kontejner Malus 'Adirondack'

Detaljan opis proizvoda

Ukrasna jabuka 'Adirondack' - visoko cijenjen kultivar ukrasne jabuke, uzgojen u Nacionalnom arboretumu Sjedinjenih Američkih Država (U.S. National Arboretum) u Washingtonu, D.C., gdje ga je 1974. godine izdvojio oplemenjivač Donald Egolf. U uzgoj je uveden 1987. godine i dobio je prestižno priznanje Award of Garden Merit britanskog Kraljevskog hortikulturnog društva. Ova listopadna listača iz porodice ruža odlikuje se pravilnim rastom i vrlo urednim habitusom. Biljka oblikuje guste grmove visine 2,0–4,0 metra, dok oblici stabla cijepljeni na deblo u optimalnim uvjetima mogu narasti do 6,0 metara. Širina krošnje u zrelosti kreće se od 1,8 do 2,4 metra. Grane su blago koso uzdignute i oblikuju karakterističan usko ljevkast oblik koji izvrsno odgovara i vrtovima ograničenog prostora. Naizmjenični, jajasti listovi zasićene su zelene boje s fino napiljenim rubom, a u jesen poprimaju jarko žute do narančaste tonove i otpadaju. Tijekom svibnja iz tamnih karminskocrvenih pupoljaka otvaraju se gusti grozdovi krupnih, čisto bijelih cvjetova s pet latica. Ti su cvjetovi izrazito medonosni i šire ugodan miris. Krajem ljeta iz cvjetova se razvijaju sitni, kuglasti plodovi promjera oko 1,2 centimetra, jarke narančastocrvene boje. Plodovi rastu u gustim skupinama, na granama se zadržavaju duboko u zimu i ne otpadaju. Iako su plodovi jestivi, zbog trpkog okusa ne koriste se u kuhinji za izravnu konzumaciju, ali predstavljaju dragocjen izvor hrane za ptice. U vrtnim kompozicijama primjenjuje se kao soliter na travnjaku ili kao vertikalni naglasak na gredicama s trajnicama.

Uzgoj:  Najbolje uspijeva na punom suncu, a podnosi i laganu polusjenu, pri čemu su na suncu cvatnja i obojenost plodova najizraženiji. Najprikladnije je dublje, humusno i propusno tlo srednje vlažnosti i s dobrom drenažom, idealno pH vrijednosti 6,0–7,5. U težim glinastim tlima korisno je umiješati šljunak ili grublju organsku tvar, a na vrlo suhim staništima pomaže malč koji stabilizira vlagu. Biljke se najčešće sade od ožujka do studenog, ovisno o vrsti korijenove grude, a nakon sadnje preporučuje se redovitije zalijevanje, osobito u prve dvije vegetacijske sezone. Nakon ukorjenjivanja podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajna suša smanjuje cvatnju i veličinu plodova. Gnojidba je obično dovoljna umjerena u proljeće, a prekomjerna gnojidba dušikom povećava osjetljivost na lisne uši. Rez se ograničava na odgojni i kasnije prorjeđivački, a provodi se nakon cvatnje ili u rano proljeće kako bi krošnja ostala prozračna i nakon kiše brzo se sušila. U uvjetima kontinentalne Hrvatske riječ je o pouzdano otpornoj drvenastoj biljki, otpornoj na mraz do približno −29 °C, no mladim stablima odgovara zavjetrina izvan mrazišta s kasnim proljetnim mrazevima. Za soliter se ostavlja razmak od najmanje 4–5 m od drugih drvenastih biljaka, a u slobodnijoj živici razmak sadnje iznosi otprilike 1–1,5 m. Među moguće štetnike ubrajaju se lisne uši i savijači, od bolesti se u nepovoljnim godinama mogu pojaviti krastavost ili pepelnica, no zahvat je potreban tek iznimno.

Autor: Kristýna | Revizija: 29.05. 2026