Udovičica x hybr. 'Butterfly Blue' - Scabiosa x hybr. 'Butterfly Blue' Scabiosa x hybr. 'Butterfly Blue'

Detaljan opis proizvoda

Udovičica x hybr. 'Butterfly Blue' - kultivar 'Butterfly Blue' u europskim se katalozima navodi kao Scabiosa × hybrida, odnosno kao odabrani klon iz skupine S. columbaria. Povezuje se sa selekcijom Davida R. Tristrama, koji je uočio kompaktan habitus i ograničeno stvaranje sjemena, što se u vrtu očituje urednijim, manje ekspanzivnim rastom. Biljka oblikuje gust prizemni busen usko razdijeljenih, srednje zelenih do sivozelenih listova. Iznad lišća izrastaju nježne, dobro razgranate stapke s pojedinačnim cvjetnim glavicama promjera približno 3–5 cm. Cvjetovi imaju lavandasto plavoljubičaste latice i izbočeno središte, koje cvijetu daje plastičnu šaru. Cvatnja u našim uvjetima najčešće počinje u lipnju i uz povoljno vrijeme traje do rujna. U zrelosti u cvatnji doseže 30–40 cm visine i 30–40 cm širine, pa je prikladna za prednji dio gredica i za posude. Cvjetovi pružaju nektar i pelud, rado ih posjećuju pčele, bumbari i leptiri, a stapke su pogodne i za rez. Lijepo se slaže s ukrasnim travama, mačjom metvicom, kaduljama, stolisnicima ili ružama, gdje plavi ton smiruje tople boje i ističe srebrnasto lišće. U vrtlarskim se materijalima 'Butterfly Blue' navodi kao dugo cvatuća trajnica. Djelomična sterilnost ograničava samozasijavanje, pa nasad dulje ostaje uredan.

Uzgoj: Biljka najbolje uspijeva na punom suncu do lagane polusjene, idealno na toplom položaju bez zimskog prevlaživanja. Najprikladnije je lagano, ilovasto-pjeskovito do šljunkovito tlo, uvijek s dobrom drenažom. Odgovara joj pH približno 6–8, a podnosi i vapnenastu podlogu, na kojoj busen često djeluje kompaktnije. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje, kasnije biljka dobro podnosi kraća sušna razdoblja, no zimi ne podnosi dugotrajno prevlažno tlo. Gnojidba je umjerena jer previše hranjivo tlo dovodi do duljih, manje čvrstih stabljika, a u težim je tlima praktično poboljšati strukturu šljunkom i saditi na blago povišeno mjesto. Ocvale stabljike uklanjaju se redovito, čime se produljuje cvatnja, a u proljeće se busen pomlađuje odrezivanjem starih nadzemnih dijelova. Biljke se najčešće sade od ožujka do listopada, na razmaku sadnje oko 30 cm (oko 9–11 kom. po m²). U posudi se koristi mineralni supstrat s dodatkom drobljenca, a zimsku zaštitu ponajprije osiguravaju suh režim i otjecanje vode. Otpornost na mraz u praksi je pouzdana približno do -28 °C, a presudno je propusno tlo. Od bolesti se pri prezgusnutom sklopu ili suši može pojaviti pepelnica, a od štetnika lisne uši, uglavnom bez ozbiljnijih šteta, dok dobra cirkulacija zraka i izbjegavanje prevlaživanja smanjuju rizik. Cvjetovi se režu postupno, u vazi traju nekoliko dana i letnim buketima daju lakoću.

Autor: Nikol | Revizija: 6.2. 2026