Turski mak 'Prinzessin Vict. Louise' - Papaver orientale 'Prinzessin Vict. Louise' Papaver orientale 'Prinzessin Vict. Louise'

Detaljan opis proizvoda

Turski mak 'Prinzessin Vict. Louise' - kultivar turskog maka omiljen zbog prekrasnih cvjetova i privlačnog izgleda. Kultivar 'Prinzessin Victoria Louise' tradicionalna je vrtna selekcija cijenjena zbog lososovo ružičastih cvjetova s tamnim, gotovo crnoljubičastim okom. U svibnju i lipnju iznad prizemne rozete uzdižu se čvrste, nježno čekinjaste stabljike na kojima se otvaraju zdjeličasti cvjetovi promjera otprilike 12–20 cm, s nježno valovitim laticama koje podsjećaju na krep-papir. Pupoljci prije cvatnje vise, a neposredno prije otvaranja se uspravljaju. Listovi su sivozeleni, duboko razdijeljeni i grubo dlakavi te u proljeće stvaraju izrazitu teksturu. Nakon cvatnje nastupa prirodno ljetno mirovanje, listovi se postupno suše, a busen se na nekoliko tjedana povlači kako bi u jesen ponovno oblikovao nisku rozetu. Čahure ostavljene na stabljikama mogu nakon cvatnje dozrijevati, a sjeme se obično oboji u srpnju i kolovozu. Cvjetovi pružaju pelud i nektar oprašivačima, osobito bumbarima i pčelama, a ocvale čahure s njuškom pronalaze primjenu i u suhim aranžmanima. U gredicama dobro funkcionira s trajnicama koje kasnije prekriju mjesto nakon povlačenja, primjerice s rudbekijama, žednjacima, kaduljama ili ukrasnim travama. Biljka nema trnova, miris je neizražen, a zahvaljujući upečatljivim cvjetovima djeluje kao soliter i u manjim skupinama.

Uzgoj: U uvjetima kontinentalne Hrvatske uspijeva na punom suncu i u zavjetrini, gdje stabljike bolje stoje. Najprikladnije je dublje, propusno tlo bez dugotrajnog prevlaživanja, često pjeskovito-ilovasto do ilovasto, s pH otprilike 6,5–7,5 i s dovoljno organske tvari, ali bez pretjerane gnojidbe dušikom. Zalijevanje je važno uglavnom nakon sadnje i tijekom proljetnog rasta, a u vrijeme ljetnog povlačenja bolje odgovara suši režim. Gnojidba se obično ograničava na proljetni dodatak komposta ili uravnoteženog gnojiva kako stabljike ne bi omekšale. Ocvale stabljike uklanjaju se pri dnu lisne rozete, čime se održava uredan izgled gredice, a biljka se bolje priprema za jesensko ponovno olistavanje. Razvijeni buseni otporni su na mraz otprilike do −30 do −34 °C, a mladim nasadima u prvoj zimi pogoduje lagani suhi malč. Biljke se najčešće sade od ožujka do svibnja ili u rujnu i listopadu kako bi se dobro ukorijenile. S obzirom na širinu busena od 0,5–0,7 m, koristi se razmak sadnje otprilike 50–70 cm, što odgovara oko 2–3 biljke po m². Najčešći problem je pepelnica u pregustim nasadima i trulež korijena u teškom, trajno mokrom tlu, stoga pomažu prozračan položaj i drenaža. U posudama se uzgaja samo u većim teglama s mineralno propusnim supstratom, jer je korijen krhak i teže podnosi presađivanje. 

Autor: Nikol | Revizija: 4.2. 2026