Turska lijeska Corylus colurna

Detaljan opis proizvoda

Turska lijeska - elegantna je drvenasta biljka brojnih estetskih i uporabnih vrijednosti. Stablo potječe iz jugoistočne Europe, s Kavkaza i iz Male Azije, gdje raste na svijetlim šumskim padinama i kamenitim obroncima. U našim uvjetima razvija se u srednje do bujno rastuće stablo, obično visoko 15–20 m, s krošnjom širokom približno 8–12 m, ovisno o staništu i starosti stabla. Mlada stabla imaju pravilno stožastu krošnju, a u starosti oblik prelazi u široko jajasti. Deblo je u početku glatko i sivkasto, no ubrzo dobiva plutastu koru s dubljim brazdama koja se ljušti u pločama i drvetu daje izrazit karakter i zimi. Listovi su dugi 6–15 cm, široko jajasti do obrnuto jajasti, pri osnovi često srcoliki, dvostruko pilasti do blago režnjasti, s lica tamnozeleni i uglavnom mat, a u jesen se boje žuto. Turska lijeska je jednodomna, muški cvjetovi stvaraju duge žute rese do 8–12 cm koje se pojavljuju na prijelazu zime u proljeće, najčešće u veljači i ožujku, dugo prije listanja. Ženski cvjetovi sitni su pupovi s crvenim njuškama u pazušcima pupova, a oprašivanje se odvija pretežno vjetrom. Plodovi su okrugli lješnjaci veličine približno 1,5–2 cm, deblje ljuske nego kod obične lijeske, po 3–8 komada u duboko rascijepljenim, ljepljivim ovojima čiji režnjevi tvore tipične „bodljikave“ skupine. U toplijim područjima kontinentalne Hrvatske dozrijevaju od rujna do listopada. Jezgra je manja, ali okusom vrlo slična običnim lješnjacima, s visokim udjelom ulja, šećera i energije, prikladna kao dodatak raznolikoj prehrani. Lješnjaci se koriste za izravnu konzumaciju, a nakon ljuštenja i za prženje, jednostavne deserte i domaće mješavine s drugim orašastim plodovima, no glavna vrijednost stabla ostaje ukrasna i krajobrazna.

Za razliku od poznatije grmolike obične lijeske, turska lijeska je lijepo, razmjerno veliko i atraktivno stablo koje potječe iz jugoistočne Europe, Male Azije i s Kavkaza. Poznata je po sposobnosti da trajno uspijeva u različitim klimatskim uvjetima i podnosi i vruća ljeta i hladne zime. Već od kraja 16. stoljeća omiljena je biljka u europskim, a kasnije i u američkim vrtovima. Idealna je za dublja i lakša tla s višim udjelom kalcija, a turska lijeska najbolje uspijeva na potpuno osunčanim položajima, po potrebi i u polusjeni. Izvrsno se uklapa u veće travnate površine i zelene pojaseve, a može rasti i u popločenim površinama. Nije samo upečatljiv soliter, nego i korisno voćno stablo. Pravilnom krošnjom piramidalnog oblika u našim uvjetima doseže visinu oko 15 m. Njezino je izrazito obilježje upadljiva, duboko izbrazdana kora, bjelkastosiva i plutasta, koja već mladim biljkama daje dojam starosti. Lješnjaci, koji dosežu veličinu do 2 cm i rastu u skupinama po 3–8 komada, plodovi su ovog stabla i jestivi su. Turska lijeska ne zahtijeva mnogo njege, potpuno je otporna na mraz i dobro podnosi onečišćen zrak. Preferira neutralno i dobro propusno tlo. Zahvaljujući cvatnji u veljači i ožujku važna je i za pčelarstvo jer pčelama pruža izvor hrane. Otporna je na mraz do oko −30 °C.

Uzgoj:  Stablo najbolje uspijeva na punom suncu, no podnosi i laganu polusjenu, pri čemu je krošnja rjeđa. Zahvaljujući dubokom žiličastom korijenu i bogatom korijenovom sustavu dobro odolijeva ljetnoj suši i gradskoj mikroklimi, a nakon ukorjenjivanja bez štete podnosi i dulja razdoblja bez oborina. Tlo treba biti srednje teško, ilovasto do ilovasto-pjeskovito, po mogućnosti dublje, s dobrom drenažom, a neprikladna su teška i prevlažna tla. Odgovara mu blago kiseli, neutralni do slabo lužnati pH od približno 6–7,5. Mlada stabla sade se od jeseni do proljeća, najčešće u razdoblju od studenog do travnja izvan smrznutog tla, za solitere se preporučuje razmak sadnje od najmanje 6–8 m od drugih većih drvenastih biljaka, a u drvoredima razmaci od 6–8 m između stabala. U prvim godinama nakon sadnje pomaže redovito zalijevanje i malčiranje kruga oko debla kako bi se ograničio rast korova i kolebanja vlage. Turska lijeska nakon potpunog ukorjenjivanja dobro podnosi mrazeve otprilike do −28 do −30 °C, u gradskim uvjetima i niže temperature, a ključno je dobro dozrijevanje mladica. Rez se obično ograničava na zdravstvene zahvate i umjereno prorjeđivanje krošnje jer stablo prirodno razvija pravilan oblik. Bolesti i štetnici je u pravilu znatnije ne oštećuju, obično se ocjenjuje kao zdrava, s dobrom otpornošću na gradsko onečišćenje i dugotrajnu sušu. U vrtnoj kompoziciji služi kao soliter, drvoredno stablo ili dio većih parkovnih nasada, gdje pruža dugotrajnu sjenu, stabilnost i zanimljiv ljetni izgled.

Autor: Nikol | Revizija: 2.12.2025

Više na:  Upute za uzgoj grmolikih lijesaka