Tupolisni pačempres 'Maureen' Chamaecyparis obtusa 'Maureen'

Detaljan opis proizvoda

Tupolisni pačempres 'Maureen'  - patuljasti, kompaktni kultivar tupolisnog pačempresa vrlo sporog rasta, gustog i zbijenog habitusa. Godinama zadržava uredan oblik bez oblikovanja rezom, pa je pogodan za manje vrtove, kamenjare i uzgoj u posudama.

Tupolisni pačempres je četinjača podrijetlom iz Japana, vrlo omiljena u hortikulturi zbog kompaktnog rasta, gustog lišća i dekorativnih kuglastih ili stožastih oblika. Vrsta je poznata po mekanim, tupo završenim iglicama, koje biljci daju karakterističan izgled i ugodnu teksturu. U prirodi doseže visinu od oko 20 metara, u vrtnim uvjetima obično ostaje manji i često se uzgaja u brojnim kultivarima različitih oblika i boja. Iglice su tamnozelene, kratke, gusto raspoređene i ljuskaste s tupim vrhom, što je za ovu vrstu tipično. Tupolisni pačempres prikladan je kao soliter, za kamenjare, vrtove četinjača i kao dio živica. Zahvaljujući nezahtjevnosti i privlačnom izgledu idealan je izbor za vrtlare koji traže elegantnu zimzelenu četinjaču ugodne strukture lišća.

Uzgoj: Uspijeva na suncu do blage polusjene, idealno u zavjetrini. Zimski vjetar i oštro zimsko sunce povećavaju rizik od isušivanja lišća. Odgovara mu humusno, propusno i ravnomjerno umjereno vlažno tlo, a u težim glinastim tlima potrebna je drenaža. Preporučeni pH iznosi približno 5,0–6,5. Sadnja se najčešće provodi u proljeće (ožujak–svibanj) i u jesen (rujan–listopad), a biljke u kontejneru primaju se približno od ožujka do studenog uz osigurano zalijevanje. Zalijevanje je važno prve 2 sezone i tijekom dulje suše, zimi pomaže nadoknada vlage za vrijeme otapanja, a dugotrajno prevlaživanje obično je štetno. Gnojidba je umjerena, u proljeće sporotopivim gnojivom za četinjače ili kompostom, a veće količine dušika kasno ljeti otežavaju dozrijevanje tkiva. Rez obično nije potreban, preporučuje se samo lagano oblikovanje mladih izboja u proljeće nakon mrazeva i uklanjanje oštećenih grana, jer se iz starog drva slabo obnavlja. Malč od kore četinjača stabilizira vlagu i temperaturu korijena. Za uzgoj u posudi koristi se kiseli, prozračni supstrat s drenažnim slojem, a korijenova gruda zimi se štiti omotavanjem. Otpornost na mraz kod vrste i uobičajenih kultivara kreće se otprilike od -23 do -29 °C, osjetljivije je zimsko isušivanje i kasni proljetni mrazevi u mraznim udolinama. Otpornost na sušu nakon ukorjenjivanja je srednja, a duga sušna razdoblja mogu uzrokovati posmeđivanje ljuski. Od bolesti se pri prevlaživanju mogu pojaviti truleži korijena (fitoftora) i gljivične pjegavosti, a od štetnika uglavnom crveni pauci. Preporučeni razmak sadnje bira se prema bujnosti kultivara, za patuljaste tipove obično 0,8–1,2 m, srednje 1,5–2 m i veće oblike 2–3 m.

Autor: Kristýna | Revizija: 24.02. 2026