Tupi pačempres 'Butterball' Chamaecyparis obtusa 'Butterball'

Detaljan opis proizvoda

Tupi pačempres 'Butterball' - minijaturan, zimzelen kultivar japanskog tupog pačempresa. Kao sijanac ga je odabrao Eddie Rezek iz Malvernea u saveznoj državi New York, a u rasadničarski asortiman uveden je početkom 80-ih godina 20. stoljeća. Raste iznimno sporo, obično manje od 2,5 cm godišnje, i oblikuje nizak, kuglast do polukuglast grmić. Nakon približno 10 godina visok je oko 15 cm i širok 20 cm, a u visokoj starosti može narasti do otprilike 50–60 cm u oba smjera. Grančice su nježne, složene u karakteristične lepeze i nose guste ljuskaste listove. Površina krošnje je jarko limunastožuta do zlatnožuta, a prema unutrašnjosti prelazi u žutozelenu. Kultivar dobro podnosi sunčevo zračenje, a njegovi žuti dijelovi manje su skloni opeklinama nego kod mnogih drugih zlatnožutih oblika. Zahvaljujući vrlo malim dimenzijama prikladan je za kamenjare, šljunčane vrtove i kompozicije u japanskom stilu, predvrtove, rubove gredica i posude. Lijepo se ističe uz tamnozelene četinjače, patuljaste borove, vrijeske ili niske trajnice. Sitni češeri nemaju veću ukrasnu vrijednost.

Tupi pačempres je četinjača podrijetlom iz Japana, vrlo omiljena u hortikulturi zbog kompaktnog rasta, gustog lišća i dekorativnih kuglastih ili stožastih oblika. Vrsta je poznata po mekim, tupo završenim ljuskastim listovima koji biljci daju karakterističan izgled i ugodnu teksturu. U prirodi tupi pačempres doseže visinu oko 20 metara, u vrtnim uvjetima obično ostaje manji i često se uzgaja u brojnim kultivarima različitih oblika i boja. Listovi su tamnozeleni, kratki, gusto raspoređeni i ljuskasti s tupim vrhom, što je za ovu vrstu tipično. Tupi pačempres prikladan je kao soliter, za kamenjare, vrtove četinjača te kao dio živica. Zahvaljujući skromnim zahtjevima i privlačnom izgledu idealan je izbor za vrtlare koji traže elegantnu, zimzelenu četinjaču ugodne strukture lišća.

Uzgoj: Uspijeva na suncu do lagane polusjene, idealno u zavjetrini. Zimski vjetar i oštro zimsko sunce povećavaju opasnost od isušivanja lišća. Odgovara mu humusno, propusno i ravnomjerno umjereno vlažno tlo, a u težim glinama potrebna je drenaža. Preporučeni pH iznosi približno 5,0–6,5. Sadnja se najčešće obavlja u proljeće (ožujak–svibanj) i u jesen (rujan–listopad), a biljke u kontejneru primaju se otprilike od ožujka do studenoga uz osigurano zalijevanje. Zalijevanje je važno prve 2 sezone i tijekom dulje suše, zimi pomaže nadoknada vlage za vrijeme otapanja, dok je dugotrajno prevlaživanje obično štetno. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće sporotopivim gnojivom za četinjače ili kompostom, a veće količine dušika kasno ljeti otežavaju dozrijevanje tkiva. Rez obično nije potreban, preporučuje se samo lagano oblikovanje mladih izboja u proljeće nakon mrazeva i uklanjanje oštećenih grana, jer se iz starog drva slabo obnavlja. Malč od kore četinjača stabilizira vlagu i temperaturu korijena. U posudi se koristi kiseli, prozračni supstrat s drenažnim slojem, a zimi se korijenova gruda štiti omotačem. Otpornost na mraz kod vrste i uobičajenih kultivara kreće se otprilike od -23 do -29 °C, a osjetljivije je zimsko isušivanje te kasni proljetni mrazevi u mrazišnim udolinama. Otpornost na sušu nakon ukorjenjivanja je srednja, a duža sušna razdoblja mogu uzrokovati smeđenje ljuski. Od bolesti se pri prevlaživanju mogu pojaviti truleži korijena (fitoftora) i gljivične pjegavosti, a od štetnika prije svega crveni pauci. Preporučeni razmak sadnje bira se prema bujnosti kultivara: patuljasti tipovi obično 0,8–1,2 m, srednji 1,5–2 m, a veći oblici 2–3 m.

Autor: Kristýna | Revizija: 16.01. 2026