Tuja 'Fire Chief' Thuja occidentalis 'Fire Chief'

Detaljan opis proizvoda

Tuja 'Fire Chief' - patuljasti zimzeleni kultivar izrazito promjenjive boje. Nastao je kao pupoljna mutacija kultivara 'Rheingold', a početkom 21. stoljeća otkrio ga je Gabriel Cesarini u Marylandu u SAD-u. Patentiran je 2008. godine pod oznakom PP19009. Biljka oblikuje gust, kuglast do široko stožast grm ili malo stablo i raste sporo, obično oko 5–10 cm godišnje. Nakon deset godina doseže otprilike 0,9–1,2 m visine i sličnu širinu, a stariji primjerci mogu biti nešto viši. Ljuskasti listovi mekani su, gusto raspoređeni i aromatični. U proljeće je mladi prirast zlatnožut do žutozelen, tijekom ljeta prelazi u zelenije tonove, a od jeseni se vrhovi izboja boje narančasto do crvenosmeđe. Upravo je zimska boja jedno od glavnih ukrasnih obilježja kultivara. Sitni zelenožuti cvjetovi pojavljuju se otprilike od ožujka do svibnja, a nakon njih razvijaju se mali smeđi češeri. Kultivar je prikladan za kamenjare, predvrtove, niske skupine, uz staze, za mješovite sadnje s vrijeskom, travama i patuljastim četinjačama te za veće posude. U usporedbi s kultivarom 'Rheingold' obično je kompaktniji i manje sklon raspadanju pod težinom mokrog snijega.

Zapadna tuja - omiljena četinjača podrijetlom iz Sjeverne Amerike, koja se često uzgaja u europskim vrtovima i parkovima. Ova je vrsta tuje poznata po gustoj, stožastoj krošnji i pravilnom, uspravnom rastu, a može doseći visinu od 10 do 20 metara. Listovi zapadne tuje ljuskasti su, sitni i tamnozeleni, a u proljeće se mogu pojaviti svježi, svjetliji izboji. Rast je umjereno brz do spor, ovisno o uvjetima i kultivaru. Zahvaljujući otpornosti, skromnim zahtjevima i privlačnom izgledu zapadna je tuja jedna od najčešće korištenih četinjača u vrtnoj arhitekturi i krajobraznom uređenju.

Uzgoj: Biljka najbolje uspijeva na punom suncu do polusjene. Na suncu raste gušće i ima zasićeniju boju, dok je u polusjeni rast nešto rjeđi. Odgovara joj vlažnije, ali dobro propusno, humusno tlo, idealno blago kiselo do neutralno (pH 5,5–7,0). Ne podnosi dugotrajnu sušu ni trajno prevlažna mjesta. Malčiranje korom ili sječkom vrlo je preporučljivo – zadržava vlagu i štiti plitak korijenov sustav. Zalijevanje je važno osobito u prvim godinama nakon sadnje te tijekom sušnih razdoblja. Tuja ima veće potrebe za vlagom od mnogih drugih četinjača. Vrlo je važno i zalijevanje prije zime kako biljka ne bi trpjela od zimske suše. Gnojidba se provodi umjereno – u proljeće gnojivom za četinjače ili kompostom. Prekomjerna gnojidba dušikom nije prikladna. Vrlo je otporna na mraz, uobičajeno podnosi temperature od –30 °C i niže te je potpuno prikladna za srednjoeuropsku klimu. Razmjerno je otporna na bolesti, no pri dugotrajnoj suši ili nepovoljnim uvjetima može patiti od posmeđivanja izboja, gljivičnih bolesti ili napada crvenog pauka. Pravilno zalijevanje i prozračan položaj znatno smanjuju rizik. Rez podnosi vrlo dobro, a može se provoditi od proljeća do kraja ljeta. Redovitim šišanjem održavaju se željeni oblik i gustoća, osobito kod živica. Rez ne bi smio zadirati duboko u staro drvo, koje slabo ponovno tjera.

Autor: Jana | Revizija: 07.09.2026