Trolisna lozica Parthenocissus tricuspidata

Detaljan opis proizvoda

Trolisna lozica - listopadna drvenasta penjačica iz porodice Vitaceae, podrijetlom iz istočne Azije (Kina, Koreja, Japan). U Europu je stigla u 19. stoljeću i postala poznata po sposobnosti prianjanja uz podlogu sitnim viticama koje završavaju ljepljivim pločicama, zahvaljujući kojima stvara neprekinut pokrov i na glatkom zidu. U našim uvjetima obično naraste 10–20 m, a redovitim oblikovanjem održava se kao kompaktan pokrov širine otprilike 5–10 m. Listovi su uglavnom jednostavni, trokrpi, 5–20 cm, s gornje strane sjajni, ljeti tamnozeleni, a u jesen prelaze u crvene i vinskocrvene tonove. U lipnju i srpnju pojavljuju se sitni zelenkasti cvjetovi u metlicama koji privlače kukce oprašivače. Slijede tamnoplave do crne bobe, najuočljivije nakon opadanja lišća, koje nisu namijenjene konzumaciji. Pri rukovanju sok biljke kod osjetljivih osoba može nadražiti kožu. U vrtu se ističe na pročeljima, potpornim zidovima, pergolama, pa i na starijim stablima kao sezonski zastor. Lijepo se kombinira s glicinijom ili klematisima, pri čemu lozica čini podlogu, a cvjetna penjačica dodaje cvjetove.

Uzgoj: Vrlo je tolerantna prema svjetlosnim uvjetima - dobro uspijeva na punom suncu, u polusjeni i u blagoj sjeni. Na punom suncu razvija najizraženije jesenske boje, u sjeni obojenost može biti blaža, ali rast ostaje pouzdan. Najbolje joj odgovara srednje teško do lakše, dobro propusno, humusno tlo s pH od 6,0 do 7,5, no prilagođava se i siromašnijim podlogama. Ne podnosi jedino dugotrajno prevlaživanje. Malčiranje sječkom ili korom pomaže zadržati vlagu i štiti korijenje od pregrijavanja. Zalijevanje je važno uglavnom u prve dvije godine nakon sadnje, dok se biljka dobro ne ukorijeni. Nakon toga trolisna lozica postaje vrlo otporna na sušu i podnosi i zahtjevnije uvjete, iako u ekstremnim vrućinama dobro dođe dodatna voda. Gnojidba obično nije potrebna - dovoljno je proljetno dodavanje komposta, a previše dušika nije poželjno jer potiče bujan rast na štetu prirodne otpornosti i jesenske obojenosti. Biljka je potpuno otporna na mraz, obično do –25 °C i niže, pa je prikladna i za hladnija područja. Ubraja se među penjačice vrlo otporne na bolesti i štetnike, a problemi se obično ne javljaju ni na gradskim položajima. Mlade biljke povremeno mogu napasti lisne uši, no one ne predstavljaju ozbiljan rizik. Rez je posve nezahtjevan i može se provoditi bilo kada tijekom vegetacije, kada izboji prerastaju ili zadiru tamo gdje ne bi trebali. Biljka se izvrsno obnavlja i podnosi i jače skraćivanje. Treba računati s time da se ljepljive pločice mogu čvrsto držati za pročelja, pa njezina upotreba nije prikladna na novim ili svježe obojenim žbukama. Na stabilnim zidovima, pergolama ili rešetkama ipak stvara gust i atraktivan pokrov.

Autor: Nikol | Revizija: 5.1. 2026