Trokrilno djevojačko oko - Coreopsis tripteris Coreopsis tripteris

Detaljan opis proizvoda

Trokrilno djevojačko oko - višegodišnja prerijska trajnica iz porodice glavočika, podrijetlom iz istočnog i središnjeg dijela Sjeverne Amerike. U prirodi raste na otvorenim prerijama, čistinama i rubovima šuma te uz putove, gdje se izmjenjuju vlažna i sušna razdoblja, a korijeni se u tlima s brzim otjecanjem vode. Razvija vitke, uspravne stabljike koje završavaju prozračnim cvatovima, u vrtu obično visoke 150–200 cm i široke 60–90 cm. Listovi su u pršljenovima po tri, uski do trodijelni, srednje zeleni i u jesen se povlače, a pri trljanju mogu nježno mirisati na anis. Od srpnja do rujna iznad lišća otvaraju se glavice promjera 5–7 cm s jarko žutim jezičastim cvjetovima i tamnijim, smeđecrvenim središtem. Cvjetovi pružaju pelud i nektar te su omiljen izvor hrane za pčele, leptire i sitne muhe cvjetarke, a nakon dozrijevanja sjemenki nasad može poslužiti i kao prirodna hranilica za ptice. Biljka je razmjerno kratkog vijeka, no u prirodno oblikovanim gredicama često se održava samosijanjem. U kompoziciji se ističe kao okomiti naglasak u pozadini, uz više ukrasne trave i trajnice ljubičastih ili plavih tonova, primjerice rudbekije, veronikastrum, monarde, mačju metvicu ili stolisnik.

Uzgoj:  Zahtijeva puno sunce, u polusjeni cvjeta kraće, a stabljike mogu biti rahlije. Najbolje raste u propusnom, radije siromašnijem tlu koje zimi ne ostaje prevlažno. Prikladan je pH približno 6,0–7,5, no podnosi i blago lužnata tla. Zalijevanje je važno ponajprije nakon sadnje, a nakon ukorjenjivanja biljka dobro podnosi sušu, toplinu i vjetar te je divljači manje privlačna. Gnojidba je umjerena jer višak dušika dovodi do mekših stabljika i rasipanja busena. Nakon glavnog vala cvatnje stabljike se često prikraćuju za otprilike trećinu, što potiče stvaranje novih pupoljaka i održava kompaktan oblik, a redovito uklanjanje ocvalih glavica produljuje sezonu. Biljke se sade od ožujka do listopada, uz razmak sadnje od 40–50 cm, što odgovara približno 4–6 biljaka po m². Za posudu je prikladan volumen od najmanje 10–15 litara s drenažnim slojem, a supstrat se održava umjereno vlažnim, bez dugotrajnog prevlaživanja. U uvjetima kontinentalne Hrvatske razvijeni busen obično je otporan na mraz do oko -28 °C, a kritičnije je zimsko prevlaživanje i teško tlo, gdje pomažu drenaža i lagani malč. Nasad se obnavlja dijeljenjem otprilike svake 3–4 godine rano u proljeće. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica ili pjegavosti lista, a pri dugotrajnom prevlaživanju trulež korijenova vrata, dok se od štetnika javljaju lisne uši i tripsi, uglavnom bez značajnije štete. U proljeće rano tjera i nasad brzo ozeleni.

Autor: Nikol | Revizija: 22.1. 2026