Trnovita kapara Capparis spinosa

Detaljan opis proizvoda

Trnovita kapara - višegodišnji mediteranski grm iz porodice kaparovki, koji prirodno raste na suhim stjenovitim padinama, u pukotinama zidova i na vapnenačkim sipinama. U toplim područjima razvija nizak, raširen habitus, a u našim se uvjetima najbolje pokazuje kao prenosiva biljka u većoj posudi. Izboji su polegnuti do povijeni, često sa sitnim kukastim trnovima. Kožasti, okruglasto jajasti listovi sivozelene su boje i blago sočni. Od svibnja do rujna u pazušcima listova otvaraju se pojedinačni cvjetovi promjera otprilike 5–7 cm, s četiri bijele latice i upadljivo dugim ljubičastim prašnicima, nježnog mirisa. Neotvoreni pupoljci su kapari, koji nakon soljenja ili ukuhavanja u marinadu dobivaju karakterističan slano-kiselkast, pikantno gorkast okus. Ostavljeni cvjetovi zameću duguljaste maslinastozelene plodove, takozvane kaparove bobe, koje se ukiseljuju slično maslinama. Pupoljci i plodovi prirodno sadrže vitamin C, flavonoide uključujući rutin te minerale, a cijene se ponajprije zbog antioksidativnih svojstava u prehrani. Cvjetovi su dvospolni i biljka je obično samooplodna, no ljeti je ipak rado posjećuju pčele i drugi oprašivači.

Uzgoj: Za uzgoj kapare ključni su toplina i maksimum svjetla, a idealni su južni zid ili zaštićena terasa s cjelodnevnim suncem. Supstrat je siromašniji i vrlo propustan, prikladna je mješavina zemlje s krupnim pijeskom i šljunkom, uz vapnenaste primjese biljka obično najbolje uspijeva, pH otprilike 6,5–8. Zalijevanje je umjereno, nakon ukorjenjivanja biljka bolje podnosi sušu nego prevlaživanje, a u podmetaču se ne ostavlja voda. Tijekom rasta prihranjuje se tek umjereno, a prednost ima gnojivo s većim udjelom kalija. Cvjetovi i pupoljci razvijaju se na ovogodišnjim izbojima, pa se krajem zime ili rano u proljeće provodi skraćivanje i prorjeđivanje radi poticanja grananja. Biljke se obično iznose van nakon sredine svibnja, a sadnja u posude prikladna je od travnja do rujna. Dugotrajno smrzavanje ne podnosi, pri padu temperature ispod otprilike -5 do -8 °C često ugiba, pa u kontinentalnoj Hrvatskoj prezimljava u svijetloj, hladnoj prostoriji na oko 5–10 °C, uz zalijevanje svedeno na održavanje blago vlažne korijenove grude. Na gredici u najtoplijim mikroklimama računa se s razmakom sadnje od oko 80–100 cm, odnosno približno 1–2 biljke po m². Od štetnika se mogu pojaviti lisne uši i štitaste uši, a u zatvorenim prostorima i bijela mušica, dok probleme ponajviše pojačavaju prevlaživanje i nedostatak svjetla. Pupoljci se beru postupno od lipnja do rujna dok su još čvrsto zatvoreni, a česta berba produljuje zametanje novih pupoljaka.

Autor: Nikol | Revizija: 19.2. 2026