Tijarela wherryi - Tiarella wherryi Tiarella wherryi

Detaljan opis proizvoda

Tijarela wherryi - niska višegodišnja trajnica iz porodice kamenikovki, prikladna za sjenovite i polusjenovite dijelove vrta. Potječe s jugoistoka Sjedinjenih Američkih Država, gdje raste u vlažnim šumama, klancima, na stjenovitim izdancima i u dobro dreniranim šumskim nizinama. Vrstu je 30-ih godina 20. stoljeća opisala botaničarka Olga Lakela, a ime podsjeća na botaničara Edgara T. Wherryja. Za razliku od nekih tijarela koje se šire vriježama, raste pretežno u busenu, pa je dobro primjenjiva na manjim gredicama i obrubima. Listovi su prizemni, zeleni, srcoliki do režnjasti, s izraženijim vršnim režnjem i često s nježnom tamnijom šarom na žilju. Busen lišća doseže približno 15–25 cm, u vrijeme cvatnje 25–40 cm, a širina je obično 25–35 cm. Od travnja do lipnja izrastaju bezlisne cvjetne stabljike s uskim grozdovima sitnih zvjezdastih cvjetova bijele do svijetloružičaste boje. Cvat djeluje pjenasto i lagano te se lijepo ističe na tamnijoj pozadini lišća. Biljka je prikladna za šumske vrtove, ispod višeg grmlja, za polusjenovite obrube staza, uz sjeverne strane objekata, među kamenje u vlažnijoj sjeni i za nasade prirodnog izgleda. Dobro se kombinira s papratima, hostama, heuherama, astilbama, biskupskim kapicama, plućnjacima, bruneram i proljetnim lukovicama.

Uzgoj: U našim uvjetima najpouzdanija je u polusjeni do sjeni. Jutarnje ili večernje sunce podnosi, a podnevna žega zahtijeva stalno vlažno tlo i hladniju mikroklimu. Prikladan je zaštićen položaj ispod listopadnih drvenastih biljaka, u šumskom vrtu ili na humusnoj gredici gdje tlo ne presušuje u dubinu. Tlo treba biti rahlo, humusno, propusno, svježe do vlažno, pH vrijednosti približno 5,5–7,0. Ne podnosi dugotrajnu sušu ni jako prevlaživanje bez zraka u zoni korijena. Sadnja se provodi od ožujka do svibnja i od rujna do listopada. Za neprekinut obrub ili podrast koristi se 7–9 komada po m², uz razmak sadnje 30–35 cm. Nakon sadnje važno je redovito zalijevanje, ukorijenjeni buseni u sjeni podnose kratku sušu, ali najljepše lišće imaju u ravnomjerno vlažnom tlu. Gnojidba treba biti umjerena, a u proljeće je prikladan kompost ili lisni humus. Malč od lišća, sitne sječke ili kore smanjuje isušivanje i naglašava šumski karakter staništa. Ocvale stabljike moguće je ukloniti, a listovi se čiste rano u proljeće. U posudi se uzgaja u polusjeni, u humusnom supstratu s drenažom i uz redovito zalijevanje. Otpornost na mraz iznosi približno −20 °C do −25 °C, a u propusnom tlu i pod zimskim pokrovom od lišća pouzdano prezimljava. Mogući problemi su puževi, pipe (Otiorhynchus), lisne uši, pjegavosti lista, pepelnica pri suhom zraku i trulež u teškom vlažnom tlu.

Autor: Kristýna | Revizija: 30.06. 2026