Tigrasti ljiljan 'Yellow Bruse' - Lilium tigrinum 'Yellow Bruse' Lilium tigrinum 'Yellow Bruse'

Detaljan opis proizvoda

Tigrasti ljiljan 'Yellow Bruse'  - pripada tradicionalnim vrtnim lukovicama podrijetlom iz istočne Azije. U prirodi raste na padinama i rubovima šikara, gdje ima dovoljno svjetla, a zona korijena ostaje hladnija i dobro drenirana. Kultivar 'Yellow Bruse' donosi u ovu skupinu izrazito žutu boju, često opisivanu kao jarku do zlaćanu, s kontrastnim kestenjastosmeđim pjegama oko središta cvijeta. Stabljike obično narastu oko 120 cm, a širina busena iznosi 40–50 cm. Uski listovi zelene su boje, upadljivo raspoređeni uzduž stabljike, i i izvan cvatnje stvaraju čistu, okomitu liniju. Cvatnja pada u lipanj i srpanj, pojedinačni cvjetovi otvaraju se postupno u gornjem dijelu stabljike, a na jednoj stabljici može se razviti više pupoljaka. Kod tigrastih ljiljana u pazušcima listova mogu se stvarati zračne lukovice (bulbili) koje omogućuju razmnožavanje, a ako se ostave na mjestu, i postupno zgušnjavanje nasada. U kompozicijama se dobro slaže s plavocvjetnim trajnicama poput mačje metvice, iglice i kadulje te s nježnim travama koje ističu prozračnost cvjetova. Za buket se koriste stabljike s dijelom pupoljaka kako bi se cvjetovi u vazi postupno otvarali, a pelud se obično uklanja zbog mrlja. Lukovice su ukrasne, a ne jestive, i za mačke je njihovo gutanje opasno.

Uzgoj: Za Lilium tigrinum bira se puno sunce do svijetle polusjene, idealno u zavjetrini kako se visoke stabljike ne bi lomile. Prikladna je topla mikroklima s hladnijim prostorom oko korijena, čemu pomaže malč od kore ili šljunka. Supstrat treba biti humusan i propusan, s drenažom na dnu posude od 3–5 cm keramzita ili šljunka, a preporučeni pH iznosi 6,0–7,5. Sadnja se najčešće provodi od ožujka do svibnja ili od rujna do studenog, a lukovice se polažu na dubinu 15–20 cm. U posudi se pokazao dobrim razmak sadnje 15–20 cm, primjerice 3–5 lukovica u posudu promjera 30–35 cm. Zalijevanjem se supstrat održava ravnomjerno vlažnim, bez dugotrajnog prevlaživanja koje potiče truleži. U posudi biljke slabije podnose sušu nego u gredici, a ponovljeno prosušivanje smanjuje zametanje pupoljaka. Gnojidba se preporučuje od proljeća do zametanja pupoljaka, idealno gnojivom za lukovice s većim udjelom kalija, dok višak dušika povećava sklonost gljivičnim pjegavostima. Nakon cvatnje uklanjaju se samo ocvali cvjetovi, a listovi se ostavljaju dok se ne osuše. Otpornost na mraz dozrelih lukovica u tlu navodi se otprilike do -30 °C, u posudi je korijenova gruda osjetljivija, pa pri duljim mrazovima ispod -15 °C pomaže izolacija posude i zaštita od zimskih oborina ili prezimljavanje na hladnom pri 0–5 °C. Među štetnike ubrajaju se ljiljanova zlatica, lisne uši i puževi, a od bolesti botritis, fuzarijske truleži i virusni mozaici, dok se prevencija postiže prozračnom sadnjom, zalijevanjem uz korijen i čistim supstratom. 

Autor: Kristýna | Revizija: 02.02. 2026