Thunbergov bor 'Herb Kelly Dwarf' Pinus thunbergii 'Herb Kelly Dwarf'

Detaljan opis proizvoda

Thunbergov bor 'Herb Kelly Dwarf' - vrsta iz obalnih područja Japana i Koreje, prirodno prilagođena vjetru, suncu i pjeskovitim tlima. Kultivar 'Herb Kelly Dwarf' pripada patuljastim selekcijama koje dugoročno zadržavaju gust, kuglast habitus i sitniji godišnji prirast. U zrelosti kultivar doseže visinu od oko 120 do 150 cm i širinu od oko 60 do 90 cm. Iglice rastu u snopićima po dvije, srednje su duge, čvrste i zasićeno zelene. Na vrhovima izboja često posvijetle do svjetlije zelene ili žućkaste nijanse, što stvara nježan prijelaz boja. Krošnja je kompaktna i prikladna za kompozicije u kojima se zimi traži postojana struktura, primjerice za japanske vrtove, među kamene gromade i šljunak, uz vrijesak, lavandu ili niske ukrasne trave. Zahvaljujući sporom rastu ističe se i u posudama te u oblikovanju bonsaija, gdje dolazi do izražaja kontrast tamnih iglica i kore koja postupno mijenja boju.

Thunbergov bor - japanski crni bor, vrlo omiljen u cijelom Japanu. Može narasti do 18 m visine i 6 m širine. Odlikuje se širokim granama i nepravilno zakrivljenim deblom. Upravo se zato vrlo često koristi za oblikovanje bonsaija. Krošnja je gusta, kuglasta do spljošteno kuglasta. Iglice rastu u snopićima po dvije i sjajne su tamnozelene boje. Češeri su smeđesive boje.

Uzgoj: Najljepšu boju i najgušće iglice biljke razvijaju na punom suncu. U laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja je obično rjeđa. Zavjetrina je korisna ponajprije zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Najbolje se pokazuje propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinastim tlima važna je drenaža jer patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH obično iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara tijekom dugih vrućina isplati se ujednačena vlaga. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika potiče mekan prirast i povećava rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a za zgušnjavanje se ponekad u svibnju i lipnju skraćuju proljetne „svijeće“. Malč od kore stabilizira vlažnost i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, a potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, pri čemu se tijekom otopljavanja pazi na vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz obično je visoka, oko -30 °C, a veći rizik predstavljaju zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje određuje se prema konačnoj širini, okvirno 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 22.02. 2026