Tepihasti dvornik 'Superbum' - Polygonum affine 'Superbum' Polygonum affine 'Superbum'

Detaljan opis proizvoda

Tepihasti dvornik 'Superbum' - trajnica himalajskog podrijetla, naviknuta na hladnije noći i kamenita, dobro drenirana tla s dovoljno vlage. Kultivar 'Superbum' u vrtovima je raširen i pod trgovačkim imenom 'Superba' te se ubraja među najvitalnije oblike. Iz podanaka stvara širok, tepihast nasad, obično visok 0,20–0,25 m, koji se može proširiti na 0,60–1,00 m. Listovi su eliptični do kopljasti, tamnozeleni, u jesen prelaze u brončane i crvene tonove, a u blažim zimama mogu se djelomično zadržati. Cvatnja obično počinje u srpnju i može potrajati do listopada. Cvjetovi su bez izraženog mirisa. Klasasti cvatovi dugi su 5–8 cm, u početku svijetloružičasti, a starenjem tamne do karminskocrvene, pa na istom nasadu nastaje prirodan prijelaz boja. Nasad je privlačan i nakon cvatnje jer osušeni klasovi zadržavaju strukturu do jeseni. Sitni oprašivači koriste cvjetove kao izvor nektara i peluda. U kompoziciji se lijepo slaže s ukrasnim travama, mačjom metvicom, vlasuljama u šljunčanim gredicama te s proljetnim lukovicama, koje u proljeće cvjetaju iznad još niskog nasada. Može se saditi i u ukrasne gredice ili u mješovite nasade cvijeća kako bi vrtu dodao naglaske boje i strukture.

Uzgoj:  Trajnica pokrivačica tla za puno sunce do polusjenu, u toplijim krajevima najbolje u hladnijoj mikroklimi i zavjetrini, gdje se tlo ljeti ne isušuje. Najbolje raste u humusnom, svježem do vlažnijem, ali dobro propusnom tlu. U teškim glinama pomaže dodatak šljunka i drenaža, a u lakim tlima kompost ili kompost od lišća. Preporučeni pH obično se kreće otprilike od 5,5 do 7,0. Sadi se od ožujka do svibnja ili od rujna do studenoga, na razmak sadnje 30–40 cm (oko 6–9 biljaka po m²). Zalijevanje je najvažnije nakon sadnje i tijekom duže suše. Nakon ukorjenjivanja podnosi kratka sušna razdoblja, no za dužu cvatnju bolja je ravnomjerna vlaga bez prevlaživanja. Dovoljna je umjerena gnojidba u proljeće, idealno tankim slojem komposta. Nakon cvatnje ocvali klasovi mogu se ukloniti, a u proljeće se obično očiste oštećeni, prezimjeli listovi. Malč od lišća stabilizira vlagu i štiti plitko položene podanke. U posudi se uzgaja u široj teglici s drenažnim slojem i propusnim, humusnim supstratom, uz češće zalijevanje i zaštitu posude od dugotrajnog promrzavanja. Cvatnja najčešće pada od lipnja do rujna, a kod dijela kultivara može potrajati do listopada. Berba se ne primjenjuje. Otpornost na mraz u različitim europskim i sjevernoameričkim izvorima opisuje se kao visoka, najčešće ispod -20 °C, a uz dobru drenažu često oko -25 do -30 °C. Bolesti i štetnici uglavnom su rijetki, na mladim izbojima mogu se pojaviti puževi golaći, lisne uši, a pri pregustom sklopu pepelnica ili pjegavosti lišća. Najveći je rizik trulež korijenova vrata u prevlažnom zimskom tlu.

Autor: Kristýna | Revizija: 05.02. 2026