Šupaljka 'Blue Heron' - Corydalis flexuosa 'Blue Heron' Corydalis flexuosa 'Blue Heron'

Detaljan opis proizvoda

Šupaljka 'Blue Heron' - trajna zeljasta biljka iz porodice makova. Potječe iz planinskih šuma, proplanaka i vlažnih kamenitih padina zapadne Kine, osobito iz područja Sečuana i susjednih pokrajina. U hortikulturi se kultivar 'Blue Heron' navodi kao selekcija čisto plave boje cvjetova, a proširio se i zahvaljujući ponudi specijaliziranih rasadnika. Biljka oblikuje kompaktan busen s kratkim podancima. U zrelosti je obično visoka 20–30 cm i široka 25–35 cm te se ne širi agresivno. Lišće je fino razdijeljeno, modrozeleno do sivozeleno, i u dobrim uvjetima ostaje dekorativno veći dio sezone. Od travnja do lipnja nad listovima se uzdižu grozdovi cjevastih cvjetova s ostrugom. Intenzivno su azurne boje i u podrastu djeluju poput hladnih svjetlosnih točaka. U blagom ljetu i uz dovoljno vlage cvatnja se obnavlja u kraćim valovima sve do kolovoza, ponekad i do početka jeseni. Cvjetovi pružaju pelud i nektar sitnim pčelama i bumbarima. U vrtnoj kompoziciji pristaje sjenovitim gredicama i šumskim dijelovima vrta. Ondje se prirodno nadovezuje na paprati, hoste, druge šupaljke i proljetne lukovice, a u humusnom podrastu i na grmiće vrištine. Plava boja lijepo ističe srebrnasto lišće i istodobno ublažava tople tonove proljetnih cvjetova.

Uzgoj: Za uzgoj se pokazala najboljom polusjena do svijetle sjene. Idealno je jutarnje sunce uz zaštitu od podnevne žege i vjetra koji isušuje. Tlo treba biti humusno, rahlo i stalno umjereno vlažno, ali s brzim otjecanjem vode. Prikladan pH iznosi približno 5,5–7. U težim tlima pomaže dodatak listovke i krupnijeg pijeska u sadnu jamu. Malč od lišća stabilizira vlažnost i povećava udio humusa, što se očituje duljom cvatnjom. Zalijevanje je važno ponajprije u proljeće pri tjeranju i u vrijeme cvatnje. U vrućem i sušnom ljetu biljka se može djelomično povući i prijeći u kratko mirovanje, a nakon zahlađenja i kiše ponovno tjera. Za prihranu je obično dovoljan kompost ili slaba doza organskog gnojiva u proljeće. Previše dušika dovodi do mekanih tkiva. Sadnice se najčešće sade od ožujka do svibnja ili od rujna do listopada, na razmak sadnje 30–35 cm, približno 7–9 kom/m². U posudama se uzgaja u propusnom supstratu s udjelom listovke, s drenažnim slojem na dnu i redovitim zalijevanjem bez prevlaživanja. Otpornost na mraz navodi se oko -20 °C, a na zaštićenom mjestu pod malčem prezimljavanje je obično pouzdano. Od bolesti se pri gustoj sadnji i dugotrajnom prevlaživanju može pojaviti trulež korijenova vrata. Od štetnika se javljaju ponajprije puževi u proljeće i lisne uši na mladim izbojima.

Autor: Nikol | Revizija: 23.1. 2026