Suncokretić 'Burning Hearts' - Heliopsis helianthoides 'Burning Hearts' Heliopsis helianthoides 'Burning Hearts'

Detaljan opis proizvoda

Suncokretić 'Burning Hearts'  - lijep kultivar koji privlači pozornost ponajprije upečatljivim cvjetovima. Riječ je o trajnici iz porodice glavočika podrijetlom iz istočnog i središnjeg dijela Sjeverne Amerike, gdje raste na prerijama, rubovima šuma i vlažnijim livadama. Kultivar 'Burning Hearts' nastao je kao selekcija iz sjemena, a u europskim katalozima navodi se pod imenom Jelitto. Oblikuje uspravan, neinvazivan busen s čvrstim, tamnopurpurnim stabljikama i duboko obojenim lišćem koje zadržava dekorativan ton od proljeća do jeseni. U zrelosti doseže približno 90–120 cm visine i 30–50 cm širine. Od srpnja do rujna na vrhovima razgranatih stabljika otvaraju se glavice promjera 5–7 cm sa zlatnim jezičastim cvjetovima i izraženim crvenonarančastim do mahagonijevim središtem, u toplim godinama često i do listopada. Kontrast tamnog lišća i dvobojnih cvjetova jasno se ističe na šljunčanim i klasičnim gredicama trajnica. Prikladne su kombinacije s rudbekijama, žednjacima, verbenama, kaduljama, ukrasnim travama ili s bijelim ehinacejama, koje naglašavaju „vatreno“ središte cvijeta. Cvjetovi pružaju pelud i nektar pa ih rado posjećuju oprašivači. Rezani cvjetovi traju nekoliko dana, a stabljike se koriste za ljetne bukete, dok divljač biljku obično zaobilazi. U usporedbi s kultivarom 'Summer Nights' lišće je obično tamnije, a oko cvijeta izraženije.

Uzgoj: Najbolje uspijeva na punom suncu, u toplijim krajevima i u svijetloj polusjeni, u zavjetrini s dobrim strujanjem zraka. Odgovara joj humusno do ilovasto-pjeskovito tlo, ravnomjerno vlažno, ali propusno, s preporučenim pH od približno 6–7,5. U teškim, dugotrajno prevlažnim tlima povećava se rizik od truljenja korijena, a u ekstremnoj suši skraćuje se vrijeme cvatnje i cvjetovi postaju sitniji. Sadnja se provodi od ožujka do listopada, s razmakom sadnje od oko 40–45 cm, što odgovara približno 5–6 biljaka po m². U proljeće se prošlogodišnje stabljike uklanjaju pri dnu, a tijekom ljeta redovito uklanjanje ocvalih glavica produljuje cvatnju. Gnojidba je umjerena, u proljeće se primjenjuje kompost ili uravnoteženo gnojivo, dok previše dušika potiče bujniji rast i veći rizik od polijeganja. U punoj visini biljka obično doseže 70–90 cm, u plodnim tlima može biti i viša, pa može dobro doći potpora ili sadnja u skupini u kojoj se biljke međusobno podupiru. Nakon 3–5 godina busenovi se pomlađuju dijeljenjem u proljeće, čime se održava gustoća cvatnje. Otpornost na mraz razvijenih busenova u našim uvjetima iznosi približno do -29 °C, a mladim nasadima pogoduje lagani malč i izostanak zimskog prevlaživanja. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica i pjegavost lišća, a od štetnika ponajprije lisne uši, obično pri pretjeranoj gnojidbi i u presušenoj mikroklimi. 

Autor: Nikol | Revizija: 26.1. 2026