Sunčac x hybr. 'Sterntaler' - Helianthemum x hybr. 'Sterntaler' Helianthemum x hybr. 'Sterntaler'

Detaljan opis proizvoda

Sunčac x hybr. 'Sterntaler' - ubraja se među tradicionalne kamenjarke Sredozemlja i zapadne Europe, a prirodno raste na suhim, sunčanim padinama, u rijetkim travnjacima te na kamenitim, često vapnenastim tlima. Kultivar 'Sterntaler' uzgojen je u Njemačkoj i zadržava nizak, kompaktan rast koji podsjeća na čvrst jastuk od kratkih, poluodrvenjelih izboja. Biljka se postupno širi u stranu i prekriva tlo sitnim lišćem. U zrelosti doseže visinu od približno 20–25 cm i širinu od oko 30 cm. Listovi su sitni, uski do kopljasti, sivozeleni i ostaju na biljci tijekom zime, pa je nasad uočljiv i izvan vremena cvatnje. Od svibnja do srpnja na vrhovima izboja pojavljuju se jednostavni cvjetovi u obliku zdjelice promjera oko 2–3 cm, sa žutim laticama i izraženim prašnicima. Pojedini cvjetovi otvaraju se uglavnom za sunčanog vremena i brzo se izmjenjuju, pa cjelina djeluje kao neprekinuta cvatnja. U kompoziciji se lijepo slaže s obrijetom (Aubrieta), niskim vrstama majčine dušice, kamenikama, žednjacima ili ukrasnim travama otpornima na sušu, primjerice sa sivom vlasuljom, uz koje dolazi do izražaja kontrast tekstura i boja kamena.

Uzgoj: Najbolje se pokazuju puno sunce i zaštićena mikroklima, idealno na povišenom položaju gdje se voda zimi ne zadržava. Prikladno je lagano do kamenito tlo s visokim udjelom mineralne komponente i dobrom drenažom, pH približno 6,5–8. U težim vrtnim tlima korisno je primiješati šljunak ili krupni pijesak te malčirati šljunkom, što poboljšava otjecanje vode od korijenova vrata. U kontinentalnoj Hrvatskoj sadnja se obično provodi od ožujka do listopada, u toplijim krajevima i u jesen, kako bi se biljke do zime ukorijenile. Preporučeni razmak sadnje iznosi oko 30 cm, a na 1 m² računa se otprilike 9–11 biljaka, ovisno o željenoj brzini zatvaranja površine. Kultivar podnosi sušu bolje od prevlaživanja, a zalijevanje je potrebno uglavnom u prvoj godini nakon sadnje i tijekom dugih ljetnih razdoblja bez kiše. Lagana proljetna gnojidba potiče kompaktan rast, dok previše dušika dovodi do mekanih izboja i kraće cvatnje. Nakon glavne cvatnje često se preporučuje blago skraćivanje ocvalih stabljika, kako bi se jastučić zgusnuo i zadržao nizak profil. U posudama se uzgaja u supstratu bogatom mineralima, s drenažnim slojem i na sunčanoj terasi. Otpornost na mraz navodi se približno do -20 °C, a presudni su suho tlo zimi i dobra prozračnost. Od bolesti se pri trajno prevlažnom tlu može pojaviti trulež korijena, ponekad i pepelnica u zbijenim nasadima. Štetnici su rijetki, najčešće lisne uši na mladim izbojima.

Autor: Kristýna | Revizija: 08.01. 2026