Šumska kadulja 'Viola Klose' - Salvia nemorosa 'Viola Klose' Salvia nemorosa 'Viola Klose'

Detaljan opis proizvoda

Šumska kadulja 'Viola Klose' - dugovječna stepska trajnica podrijetlom iz toplijih područja srednje i jugoistočne Europe te iz zapadne i srednje Azije, gdje raste na osunčanim padinama, suhim livadama i kamenitim rubovima stepa. Kultivar 'Viola Klose' uzgojio je u Njemačkoj rasadničar Heinz Klose, a u literaturi se navodi od 1975. godine. Stvara čvrst, kompaktan busen s više stabljika, u cvatnji obično visok 40–50 cm i širok 35–45 cm. Listovi su nasuprotni, duguljasto jajoliki, naborani, tamnozeleni i nakon trljanja izrazito aromatični. Od lipnja do kolovoza nosi uspravne, guste klasove dvousnatih cvjetova u zasićeno ljubičastim do ljubičastoplavim tonovima. Pojedini cvjetovi otvaraju se postupno odozdo, pa klas dulje zadržava boju, a čaške ostaju dekorativne i nakon cvatnje. Biljka je medonosna, a rado je posjećuju i leptiri. Na gredicama dolazi do izražaja kao taman naglasak u prednjem planu, u linijskim sadnjama i u mješovitim kompozicijama trajnica, gdje se prirodno nadovezuje na lavandu, mačju metvicu, stolisnik, iglice, rudbekije i ukrasne trave. Uz ruže ističe oblik grmova i nadopunjuje boju njihovih cvjetova čistim okomitim elementom. Cvatovi su prikladni i za rezani cvijet u ljetnim aranžmanima, gdje ljubičasta boja omekšava kompozicije s ukrasnim travama i trajnicama bijelih cvjetova.

Uzgoj: Zahtijeva puno sunce i tlo koje brzo odvodi vodu, a idealna je šljunkovita ili pjeskovita mješavina s drenažom. Odgovaraju joj pH od oko 6,5–8 te topao, prozračan položaj na kojem se listovi nakon kiše brzo osuše. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje, a nakon ukorjenjivanja dobro podnosi kraću sušu. Nasuprot tome, dugotrajno zimsko prevlaživanje i teška glinasta tla dovode do truljenja korijenova vrata i propadanja biljaka. U uvjetima kontinentalne Hrvatske dobro se pokazala sadnja u povišene gredice ili u šljunčani malč, a kod uzgoja u posudama važna je zimska zaštita od kiše i izmjene odmrzavanja i mraza. Gnojidba treba biti umjerena, a prikladne su male količine komposta ili gnojiva s manjim udjelom dušika, kako se listovi ne bi razilazili i trulili. Cvjetne stabljike mogu se ukloniti nakon cvatnje ili već pri zametanju ako je cilj dulji vijek lisne rozete. Otpornost na mraz na dobro dreniranim tlima navodi se do približno -20 °C, a osjetljivija je na zimsku vlagu nego na mraz. Biljke se najčešće sade od ožujka do listopada, najbolje u zagrijano tlo u proljeće ili na prijelazu ljeta u jesen. Preporučeni razmak sadnje je 45–50 cm, što odgovara oko 4–5 kom. po m². Biljka je manje privlačna divljači, a na suhim gredicama dolazi do izražaja i bez redovitog reza.

Autor: Nikol | Revizija: 5.2. 2026