Šumska kadulja 'Mainacht' - Salvia nemorosa 'Mainacht' Salvia nemorosa 'Mainacht'

Detaljan opis proizvoda

Šumska kadulja 'Mainacht' - hibridni križanac vrsta Salvia nemorosa i Salvia pratensis. Roditeljske vrste potječu sa stepskih i šumsko-stepskih staništa srednje i jugoistočne Europe te zapadne Azije. Kultivar je u uzgoj uveo njemački oplemenjivač i rasadničar Ernst Pagels 1956. godine, a s vremenom je postao jedna od najčešće korištenih kadulja u nasadima trajnica. Oblikuje gust, busenast habitus, u cvatnji obično visok 40–60 cm i širok 45–55 cm. Listovi su kopljasti do duguljasto jajasti, blago naborani, srednje zeleni do sivozeleni, a kad se protrljaju, oslobađaju začinski miris koji potječe od aromatičnih eteričnih ulja. Od svibnja do srpnja iznad lišća izrastaju uski, uspravni klasovi dugi približno 15–25 cm sa sitnim dvousnatim cvjetovima tamno ljubičastoplavog tona, koji se lijepo ističe uz tamnije čaške, a često i uz purpurno obojene stabljike. Nakon cvatnje čaške ostaju dekorativne, a nakon rezanja prvog vala cvatnje biljka često ponovno cvjeta od kolovoza do rujna. Cvjetove posjećuju pčele i drugi oprašivači, a privlače i leptire. U kompoziciji stvara pravilan ritam u rubovima i stepskim gredicama te se lijepo slaže s ružama, lavandom, mačjom metvicom, stolisnikom i ukrasnim travama. Čvrste stabljike koriste se i kao rezani cvijet.

Uzgoj:  Zahtijeva puno sunce i tlo koje brzo odvodi vodu, a idealna je šljunkovita ili pjeskovita mješavina s drenažom. Odgovara joj pH približno 6,5–8 te topao, prozračan položaj na kojem se lišće nakon kiše brzo osuši. Zalijevanje je potrebno uglavnom nakon sadnje, a nakon ukorjenjivanja dobro podnosi sušu. Nasuprot tome, dugotrajno zimsko prevlaživanje i teška glinasta tla uzrokuju trulež korijenova vrata i propadanje biljaka. U kontinentalnoj Hrvatskoj dobro se pokazala sadnja u povišene gredice ili u šljunčani malč, a kod posuda je važna zimska zaštita od kiše i izmjene odmrzavanja i mraza. Gnojidba treba biti umjerena, prikladne su male količine komposta ili gnojiva s manjim udjelom dušika, kako biljke ne bi polijegale i trunule. Cvjetne stabljike mogu se ukloniti nakon cvatnje ili već pri zametanju ako je cilj dulji vijek lisne rozete. Otpornost na mraz na dobro dreniranim tlima navodi se približno do -20 °C, a osjetljivija je na zimsku vlagu nego na mraz. Biljke se najčešće sade od ožujka do listopada, najbolje u zagrijano tlo u proljeće ili na prijelazu ljeta u jesen. Preporučeni razmak sadnje je 45–50 cm, što odgovara oko 4–5 kom. po m². Divljač je obično slabo privlači, a u suhim gredicama dobro izgleda i bez redovitog reza.

Autor: Nikol | Revizija: 5.2. 2026