Srednja vještičja lijeska 'Westerstede' Hamamelis x intermedia 'Westerstede'

Detaljan opis proizvoda

Srednja vještičja lijeska 'Westerstede' - vrtni hibrid nastao križanjem vrsta Hamamelis mollis i H. japonica. Kultivar je uzgojen u Njemačkoj sedamdesetih godina 20. stoljeća u rasadniku Helmers u gradiću Westerstede u Donjoj Saskoj, po kojem je i dobio ime. Riječ je o listopadnom grmu do malom stablu (ovisno o dostupnoj varijanti) široko vazastog, raširenog habitusa, koji u zrelosti doseže visinu od približno 3-4 m i širinu od 2,5-3 m. Grane su uspravne, postupno se šire u stranu i oblikuju zdjelast oblik koji se lijepo uklapa u predvrtove i manje vrtove. Listovi su široko jajasti, dugi 8-12 cm, tijekom sezone srednje do tamnozeleni, s lica često blago sjajni, a s naličja nježno pustenasti. U jesen prelaze u žute do narančaste nijanse, ponekad s crvenkastim dahom, pa pružaju izražen jesenski učinak. Glavni ukras su cvjetovi koji se na golim granama pojavljuju obično od veljače do ožujka, u hladnijim godinama i krajem ožujka i početkom travnja. Imaju četiri uske, vrpčasto valovite latice svijetle do zasićeno žute boje, duge oko 3 cm, s čaškom boje vina. Cvjetovi su skupljeni u kratke snopiće duž grana, na mrazu se smotaju, a nakon zatopljenja ponovno razviju. Miris se u opisima navodi različito, većina uzgajivača ocjenjuje ga kao nježan do slab, a dolazi do izražaja pri mirnom približavanju cvjetovima. 'Westerstede' se ubraja među kasnije cvatuće vještičje lijeske, lijepo se nadovezuje na rane kultivare i produljuje razdoblje zimskog prizora. U vrtnoj kompoziciji ističe se kao soliter na travnjaku, u kombinaciji sa zimzelenim drvenastim biljkama, vrijeskom i crnjušama, proljetnim lukovicama ili niskim azalejama, gdje žuti cvjetovi i jesenske boje lišća dolaze do izražaja na tamnijoj pozadini.

Uzgoj:  Preporučuje se zaštićen položaj na punom suncu ili u laganoj polusjeni, čime se potiče bogata cvatnja i zasićene jesenske boje. Grm najbolje uspijeva u kiselom do neutralnom, humusnom, umjereno vlažnom, ali propusnom tlu s pH oko 5,0-6,5, bez trajnog prevlaživanja. U težim tlima pogoduje mu povišena gredica s dodatkom treseta i komposta te sloj malča koji ublažava kolebanja temperature i isparavanje. Biljke se sade od ožujka do svibnja ili u jesen od rujna do studenog, uz razmak sadnje oko 2,5-3 m, kako bi biljka imala prostora za potpuni razvoj krošnje. Zalijevanje je najvažnije u prvim godinama nakon sadnje i tijekom dulje ljetne suše, kada se preporučuje dublje, rjeđe zalijevanje, dok je korijenov sustav starijih primjeraka već otporniji. Gnojidba se provodi umjereno, u proljeće je dovoljan sloj dobro razgrađenog komposta ili sporotopivo gnojivo za ukrasne grmove. Vještičja lijeska podnosi samo lagano oblikovanje rezom odmah nakon cvatnje, uklanjaju se prije svega oštećene i prekrižene grane, a starije biljke teže se oporavljaju od jačeg zahvata. U našim uvjetima grm je otporan na mraz do -25 °C, no mladim biljkama godi zimski malč oko korijena i zavjetrina. Općenito je riječ o zdravoj vrsti koju štetnici rijetko napadaju, a u prevlažnim tlima mogu se pojaviti gljivične bolesti korijena ili kore, što se sprječava dobrom drenažom i pravilnim izborom staništa. Uz dobro odabran položaj i osnovnu njegu vještičja lijeska postaje dugovječna dominanta zimskog vrta i pouzdan izvor cvjetova za predproljetne aranžmane.

Autor: Jana | Revizija: 24.11. 2025