Srednja tisa 'Rising Star' Taxus × media 'Rising Star'

Detaljan opis proizvoda

Srednja tisa 'Rising Star' - zimzeleni kultivar srednje tise, odnosno križanca Taxus baccata × Taxus cuspidata. Selekcija je nastala u Nizozemskoj, a u promet ju je uveo rasadnik De Buurte Kwekerijen. Biljka oblikuje gust, usko stupast grm s oštrije uspravljenim granama, koji zadržava pravilan oblik i bez čestog reza. U zrelosti obično doseže visinu 1,5–2 m i širinu 0,5–0,6 m. Iglice su sitnije, tamnozelene i sjajnije te stvaraju kompaktnu površinu koja tijekom cijele godine djeluje uredno. Cvjetovi su neupadljivi i pojavljuju se rano u proljeće, od ožujka do travnja. Kultivar je muški pa ne razvija crvene ariluse, što je praktično kod živica na mjestima gdje borave djeca i kućni ljubimci. Ipak, iglice i drvo tisa su otrovni. 'Rising Star' primjenjuje se kao uska živica, zeleni zid u malim vrtovima, okomiti naglasak uz ulaz ili zimzeleni element u formalnim kompozicijama sa šimširom, božikovinom, ukrasnim travama i trajnicama. U usporedbi s često korištenim kultivarima za živice 'Hicksii' i 'Hillii' obično je uži i manje se širi u stranu, a uz uobičajenu njegu godišnje priraste oko 15–20 cm, pa brže oblikuje kompaktan stupić i na užem pojasu tla.

Srednja tisa - križanac obične tise (Taxus baccata) i japanske tise (Taxus cuspidata). Ovaj međuvrsni hibrid spaja prednosti obaju roditelja – odlikuje se izvrsnom otpornošću na mraz, kompaktnim rastom i gustim grananjem te se dobro oblikuje. Oblik i visina razlikuju se ovisno o kultivaru – postoje niski, polegli i uspravni kultivari. Općenito srednja tisa raste sporije i gusto te je prirodno lijepo oblikovana. Iglice su tamnozelene, sjajne, kraće nego u obične tise i često blago zašiljene. Najčešće se koristi za oblikovane živice, niže zidove, obrube ili kao soliterna drvenasta biljka. Izvrsno odgovara i za posude i formalne sadnje. Svi dijelovi biljke osim arilusa su otrovni – kao kod svih tisa.

Uzgoj: Odgovara joj položaj od sunca do sjene, a zimi se pokazuju povoljnima zavjetrina i mjesto bez dugotrajnog zimskog sunca koje potiče isušivanje iglica. Najprikladnije je dublje, humusno, umjereno vlažno i propusno tlo, a u teškim glinama pomaže drenaža ili povišena gredica. Preporučeni pH kreće se otprilike od 5,5 do 7,5, a dugotrajno prevlaživanje povećava rizik od truleži korijena. Biljke u kontejneru sade se tijekom cijele sezone, otprilike od ožujka do studenog, izvan razdoblja smrznutog tla. U toplom razdoblju važno je redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito u prve 1–2 godine nakon sadnje. Nakon ukorjenjivanja podnosi kratkotrajnu sušu, no dulja sušna razdoblja usporavaju rast. Gnojidba je umjerena, obično u proljeće kompostom ili sporotopivim gnojivom za četinjače. Rez se najčešće provodi od kraja svibnja do srpnja, eventualno još u kolovozu, a tisa dobro potjera i iz starijeg drva. Malč od kore ili sječke stabilizira vlagu i temperaturu tla. Uzgoj u posudi moguć je u većim volumenima s propusnim supstratom i drenažom, a zimi je važna izolacija posude kako korijenje ne bi promrznulo. Otpornost na mraz dozrelih biljaka kreće se otprilike od -29 do -34 °C, dok su mlade sadnje i biljke u posudi osjetljivije. Za živice se preporučuje razmak sadnje otprilike 40–60 cm, za više zaslone 60–80 cm, a za solitere se ostavlja razmak oko 1,5–3 m. Od štetnika se pri suši mogu pojaviti grinje i štitaste uši, a od bolesti trulež korijena pri prevlaživanju.

Autor: Nikol | Revizija: 17.2. 2026