Srebrnolisni javor Acer saccharinum

Detaljan opis proizvoda

Srebrnolisni javor - srebrnolisni javor brzorastuće je stablo široke krošnje koje može doseći visinu od 25–35 metara. Prilično je otporan i podnosi različite uvjete tla, uključujući vlažna i povremeno poplavljena područja, zbog čega je prikladan za uzgoj uz vodu. Potječe iz Sjeverne Amerike, a prirodno raste na području od Kanade do središnjeg i istočnog dijela Sjedinjenih Država. U prirodnom staništu često se nalazi uz vodotoke, u blizini rijeka i jezera te na vlažnim tlima, što pokazuje njegovu visoku toleranciju na vlažne uvjete. Listovi srebrnolisnog javora slični su listovima šećernog javora, imaju pet režnjeva i široko srcolik oblik. Srebrnastosive su do svijetlozelene boje, s finom, blago dlakavom površinom koja im daje nježan srebrnasti odsjaj, osobito na naličju. U jesen se lišće prekrasno boji u nijanse žute, narančaste i crvene. Ova vrsta javora omiljena je zbog privlačnog lišća i brzog rasta. Razvija se u veliko stablo idealno za stvaranje sjenovitih površina u vrtu, ali i kao dominantno stablo u parkovima ili na rubovima vodenih površina. Izvrstan je izbor i za rubove zemljišta sklonih vlazi ili kao dio prirodnog pojasa uz vodotoke.

Uzgoj: Za uzgoj srebrnolisnog javora prikladno je puno sunce do polusjene. Najbolje uspijeva na dubljim, hranjivim tlima s dobrom opskrbom vlagom i dobrom drenažom, a podnosi i teža tla te gradske uvjete. Kratkotrajnu sušu obično prebrodi, no u vrućim ljetima preporučuje se zalijevanje radi održavanja prirasta, osobito kod mladih stabala. Preporučeni pH tla je približno 5,5–7,0, a na izrazito vapnenastim tlima može se pojaviti kloroza. Sadnja se provodi od ožujka do studenoga, ovisno o vrsti sadnice, a zona korijena često se malčira radi ujednačenije vlage. Rez se ograničava na zdravstvene i sigurnosne zahvate jer je drvo krhkije, pa se u krošnji na vjetru mogu lomiti grane. Zato je važan razmak od građevina i popločenih površina od najmanje 6–8 m. Korijenje je pliće i snažno razgranato, a kod starijih stabala može podizati popločenje. Otpornost na mraz dozrelih stabala u kontinentalnoj Hrvatskoj kreće se približno od -30 do -34 °C. Od bolesti se mogu pojaviti pepelnica ili pjegavost lišća, a u suši ponekad lisne uši, uglavnom bez većeg utjecaja na vitalnost. Za gnojidbu se u proljeće koristi kompost ili sporotopiva gnojiva, a u drugoj polovini ljeta smanjuje se unos dušika radi dozrijevanja tkiva. Uzgoj u posudi za ovo stablo nije prikladan.

Autor: Nikol | Revizija: 9.2. 2026