Srebrna santolina - Santolina chamaecyparissus ssp. tomentosa Santolina chamaecyparissus ssp. tomentosa

Detaljan opis proizvoda

Srebrna santolina - srebrnasta, gusto pustenasta podvrsta santoline, podrijetlom iz zapadnog Sredozemlja, gdje naseljava suhe, kamenite padine i obalna staništa siromašnih tala. U uvjetima srednje Europe oblikuje kompaktan, polukuglast polugrm koji obično naraste 30–40 cm u visinu i 40–60 cm u širinu. Izboji su gusto razgranati i postupno odozdo odrvenjavaju. Listovi su usko razdijeljeni, fino narezani i gusto prekriveni pustenastim dlačicama koje im daju mat srebrnastosivu nijansu i ujedno smanjuju isparavanje vode. Na dodir su blago aromatični. Od lipnja do srpnja iznad kompaktnih busena izrastaju čvrste, uspravne stabljike s kuglastim žutim glavicama promjera približno 1–2 cm. Cvjetovi su jednostavni, bez jezičastih cvjetova, i djeluju poput sitnih žutih gumba iznad srebrnog jastuka lišća. Biljka se cijeni ponajprije zbog cjelogodišnjeg strukturnog učinka i kontrastne boje lišća, koja dolazi do izražaja u kombinaciji s lavandama, žednjacima, kaduljama ili ukrasnim travama. Primjenjuje se u gredicama otpornim na sušu, šljunčanim nasadima, kompozicijama začinskog bilja te kao nizak obrub uz staze.

Uzgoj:  Ključni su puno sunce i vrlo dobro propusno, lagano tlo s većim udjelom pijeska ili šljunka. Optimalan pH kreće se približno između 6,5 i 8,0. U teškim, glinastim i dugotrajno prevlažnim tlima dolazi do truljenja korijena i gubitka kompaktnog oblika. Sadnja se provodi od travnja do listopada, idealno na povišen položaj s drenažom. Preporučuju se 4–6 biljaka po m², ovisno o željenoj gustoći sklopa. Nakon ukorjenjivanja biljka je izrazito otporna na sušu i zahtijeva tek minimalno zalijevanje. Gnojidba se ograničava jer višak hranjiva dovodi do prebujnog rasta i gubitka kompaktnosti. Rez se provodi u proljeće ili neposredno nakon cvatnje laganim skraćivanjem izboja kako bi polugrm zadržao gust, kuglast habitus i kako se sredina ne bi ogolila. Otpornost na mraz kreće se približno do −17 do −20 °C, a u hladnijim predjelima kontinentalne Hrvatske preporučuje se zimska zaštita granama četinjača i osiguravanje suhog položaja tijekom zime. Biljka je općenito otporna na bolesti i štetnike, a osjetljivija je ponajprije na prevlaživanje tijekom zime.

Autor: Jana | Revizija: 19.2. 2026