Srebrna akacija 'Gaulois Astier' Acacia dealbata 'Gaulois Astier'

Detaljan opis proizvoda

Srebrna akacija 'Gaulois Astier' - zimzeleni kultivar takozvane mimoze, vrste podrijetlom iz jugoistočne Australije i Tasmanije. U Europi se uzgaja uglavnom u primorskim i mediteranskim područjima, a odabrani klonovi koriste se i u cvjećarstvu jer cvatu u vrijeme kada je vrt inače još tih. 'Gaulois Astier' u povoljnim uvjetima oblikuje grm ili manje višedebleno stablo, u vrtovima najčešće visine oko 4–6 m i širine 3–5 m, uz nešto brži prirast. Listovi su dvostruko perasti, nježni poput čipke, sivozeleni do srebrnasti, a na suncu djeluju blago dimno. Od veljače do ožujka, u hladnijem tijeku proljeća često i do travnja, na vrhovima izboja pojavljuju se grozdovi sitnih kuglastih cvjetova jarkožute boje. Cvjetovi su izrazito mirisni i privlače oprašivače, pa je kultivar prikladan i za zimske kompozicije uz ulaze i terase. U sadnji se lijepo slaže s lavandom, ružmarinom, bušinom (Cistus), mediteranskim travama i zimzelenim grmovima, gdje žuti cvjetovi osvjetljavaju tamnu pozadinu. Na mrazu dio lišća može posmeđiti ili otpasti, no uz dobro ukorjenjivanje biljka u proljeće obično ponovno potjera.

Uzgoj:  Sadi se na sunčane i zaštićene položaje, idealno uz južni zid ili u atriju, gdje je manji rizik od promrzavanja. Tlo treba biti lakše, propusno i dobro drenirano, s preporučenim pH od približno 5,5–7,0. Za neke cijepljene biljke navodi se bolja tolerancija vapnenastijih tala, dok je za biljke razmnožene reznicama sigurnije tlo bez aktivnog vapna. Zalijevanje je važno ponajprije nakon sadnje i u prve dvije sezone, nakon ukorjenjivanja biljka podnosi kratkotrajnu sušu, no dugotrajno prevlaživanje povećava rizik od truleži korijena. Gnojidba se obično provodi od travnja do srpnja gnojivom za cvatuće drvenaste biljke s nižim udjelom dušika. Rez se provodi nakon cvatnje, obično u ožujku ili travnju, a služi održavanju kompaktne krošnje i obnovi cvatućih izboja. Sadnja je moguća od travnja do rujna, u toplim područjima i u jesen, uvijek uz naglasak na drenažu. Otpornost na mraz za ovaj se kultivar najčešće navodi od približno -5 do -10 °C, a uz vrlo dobru drenažu i zavjetrinu kratkotrajno može podnijeti i niže temperature, dok su mlade biljke osjetljivije. U većem dijelu kontinentalne Hrvatske zato se uzgaja u posudi i zimi se premješta u svijetli prostor s temperaturom od 2–8 °C. U vrtu se sadi kao soliter sa slobodnim prostorom od najmanje 3–4 m, a za slobodno rastući zaklon biljke se sade na razmaku od približno 1,2–1,5 m. 

Autor: Nikol | Revizija: 10.2. 2026