Srcolisna bergenija 'Bressingham White' - Bergenia cordifolia 'Bressingham White' Bergenia cordifolia 'Bressingham White'

Detaljan opis proizvoda

Srcolisna bergenija 'Bressingham White' - još jedan od lijepih kultivara ove serije. Trajnica iz porodice kamenika, podrijetlom iz hladnijih područja Sibira i susjedne srednje Azije. U prirodi raste na rubovima šuma, u rijetkom grmlju i na kamenitim padinama, gdje je tlo nakon kiše vlažno, ali se brzo ocjeđuje. Kultivar 'Bressingham White' predstavio je rasadnik Bressingham Nurseries u Norfolku, a povezuje se s oplemenjivačkim radom Adriana Blooma. Oblikuje dugovječan, nizak busen sjajnih, kožastih listova dugih 15–20 cm, okruglastog do srcolikog oblika. Lišće ostaje preko zime i na hladnoći se često oboji u brončane do vinskocrvene tonove. Odrasla biljka u cvatnji je visoka približno 30–40 cm i široka 45–60 cm. Od kraja ožujka, a češće u travnju i svibnju, na čvrstim stapkama nosi metlice zvonastih cvjetova promjera 1,5–2,5 cm, koji se otvaraju nježno ružičasto i prelaze u bijeli ton. Cvjetovi su rani izvor nektara i peluda za pčele i bumbare, a stapke se mogu koristiti i za rezano cvijeće. U kompoziciji je prikladna kao obrub staza, za popunjavanje ispod rijetkih drvenastih biljaka te na gredice s hostama, papratima i heuherama, gdje održava mirnu strukturu tijekom cijele godine. Nakon cvatnje razvijaju se tobolci sa sjemenom, no ukrasni učinak ponajprije daje lisna rozeta koja prekriva tlo i suzbija korov. Kultivar se navodi među nositeljima priznanja RHS Award of Garden Merit.

Uzgoj: Najbolje uspijeva u polusjeni do sjeni ispod rijetkih krošnji, a u hladnijim predjelima kontinentalne Hrvatske dobro raste i na suncu ako se tlo ne isušuje do prašine. Najviše joj odgovara humusno, umjereno vlažno i dobro propusno tlo, dok dugotrajno prevlaživanje može uzrokovati trulež podanaka. Preporučeni pH iznosi približno 6,0–7,5, no biljka podnosi i širi raspon ako je tlo dobre strukture. Biljke u kontejneru mogu se saditi od ožujka do listopada, najbolje u proljeće ili početkom jeseni. Nakon sadnje važno je redovitije zalijevanje, a nakon ukorjenjivanja podnosi i kraća sušna razdoblja, osobito u polusjeni. Gnojidba je umjerena, obično je dovoljan proljetni sloj komposta i lagani malč koji održava ujednačenu vlažnost. Rez se svodi na uklanjanje oštećenih listova krajem zime i odrezivanje ocvalih stapki. Otpornost zrelih busena na mraz u našim uvjetima seže približno do -30 °C, a rano izbile cvjetne stapke mogu stradati od kasnih mrazeva. Razmak sadnje iznosi 35–40 cm, a za pokrivanje tla računa se približno 7 biljaka po m². Od štetnika se povremeno pojavljuju puževi golaći, a u teškim i prevlažnim tlima gljivične truleži. U posudi se ističe u široj tegli s drenažnim slojem, gdje zadržava oblik i bez čestog presađivanja, a lijepo izgleda i uz kamenje ili na rubovima staza.

Autor: Nikol | Revizija: 19.1. 2026