Snježni mak - Eomecon chionantha Eomecon chionantha

Detaljan opis proizvoda

Snježni mak - trajnica s podancima podrijetlom iz istočne Kine, gdje raste na rubovima planinskih šuma i uz vodotoke u humusnom, stalno umjereno vlažnom tlu. U europske vrtove stigla je krajem 19. stoljeća posredstvom botaničkih vrtova. Oblikuje prizemnu rozetu velikih, bubrežastih do srcolikih listova na dugim peteljkama, obično širine 10–20 cm, valovitog ruba i zelene površine s nježnim mašakom. U proljeće, najčešće od travnja do lipnja, izrastaju stabljike visine 30–50 cm s 1–5 jednostavnih cvjetova. Cvjetovi podsjećaju na mak, imaju bijele latice i izražene žute prašnike, a u toplijim danima posjećuju ih prvi oprašivači. Kad se ozlijedi, biljka luči narančasti mliječni sok tipičan za porodicu makova i nije jestiva. Na gredici djeluje kao mirna bijela točka iznad zelene plohe listova i dobro se kombinira s hostama, papratima, heuherama i proljetnim lukovicama. Nakon cvatnje razvijaju se uski tobolci koji dozrijevaju ljeti, no glavni je ukrasni učinak kontrast bijelih cvjetova i velikih listova. U vlažnijim i blagim zimama listovi mogu djelomično opstati, a u uobičajenim uvjetima kontinentalne Hrvatske biljka se povlači u tlo i ponovno tjera u proljeće. Karakterom podsjeća na srodnu sanguinariju (Sanguinaria canadensis), ali tvori plošniji pokrov nalik sagu.

Uzgoj: Zahtijeva polusjenu do sjenu, a sunce samo uz trajno vlažnije tlo i bez ljetnog pregrijavanja korijena. Idealno je humusno, propusno tlo s dodatkom komposta od lišća, pH otprilike 5,5–7,0, bez dugotrajnog prevlaživanja. Sadnja se obavlja u proljeće od ožujka do svibnja ili u jesen u rujnu i listopadu, korijenje je plitko i dobro mu dolazi malč od lišća ili komposta koji zadržava vlagu. Razmak sadnje iznosi 40–50 cm, što odgovara oko 4–6 biljaka po m², a u povoljnim se uvjetima nasad postupno širi podancima pa može biti potrebno ograničiti ga po rubu. Zalijevanje je važno ponajprije u prvoj godini i u sušnim razdobljima, a za gnojidbu je dovoljno lagano proljetno dodavanje komposta. Nakon dobrog ukorjenjivanja cvatnja se redovito ponavlja, a listovi ostaju dekorativni do jeseni. Otpornost na mraz razvijenih nasada na zaštićenom položaju obično iznosi oko -20 °C, mlade biljke mogu promrzavati u golomrazici pa se preporučuje zimska zaštita lišćem ili granama četinjača. Od bolesti se obično ne javlja ništa značajno, no mlade listove mogu napasti puževi. Uzgoj u posudi moguć je u većoj tegli s drenažom, uz redovito zalijevanje i zimsku zaštitu korijenove grude. Nasad se obnavlja dijeljenjem podanaka u proljeće, a pri presađivanju se preporučuje raditi s cijelim dijelovima korijenova vrata. Na teškim glinastim tlima pomaže povišeno mjesto i dodatak šljunka kako korijenje zimi ne bi stajalo u vodi.

Autor: Nikol | Revizija: 10.2. 2026