Smolasti bor 'Pillnitz' Pinus resinosa 'Pillnitz'

Detaljan opis proizvoda

Smolasti bor 'Pillnitz' - sjevernoamerička vrsta iz rijetkih borovih šuma i pjeskovitih morena. Kultivar 'Pillnitz' ubraja se među patuljaste oblike kompaktnog, stožastog do široko stožastog habitusa. Rast je spor, u 10 godina biljka često doseže oko 0,5 m visine i širine, a u zrelosti približno 0,8–1 m visine i 1,2–1,5 m širine, pa se dobro uklapa u manje vrtove. Iglice su duge, obično 10–15 cm, sivozelene do žutozelene, na vrhovima blago šiljaste i zimi zadržavaju postojanu boju. Dekorativni su i mali češeri koji nakon dozrijevanja posmeđe i neko vrijeme mogu ostati na biljci. Sadnjom uz trajnice otporne na sušu, niske borovice, majčinu dušicu ili u šljunčanu gredicu nastaje kompozicija koja djeluje uredno i izvan vegetacijske sezone. U suhim zimama važnija je zaštita od zimskog sunca i vjetra nego sam mraz, jer zimzelene iglice isparavaju vodu i kad je tlo smrznuto. Na izloženim položajima pomaže zavjetrina i redovita provjera vlažnosti tijekom otopljenja, osobito kod posuda. Za pokrivanje niske gredice koristi se približno 1–2 biljke na 2–3 m², ovisno o tome treba li biljka djelovati kao pojedinačni naglasak ili kao element koji se ponavlja u ritmu sadnje. U ponudi se ponekad zamjenjuje botanička pripadnost kultivara, stoga je praktično držati se latinskog naziva na etiketi i provjeriti rastu li iglice po dvije u snopiću, što je tipično za Pinus resinosa.

Uzgoj: Najljepšu boju i gustoću iglica postiže na punom suncu, u laganoj polusjeni dio kultivara i dalje pouzdano raste, ali krošnja je rjeđa. Zavjetrina je korisna ponajprije zimi, kada kombinacija vjetra i sunca potiče isušivanje iglica, a u toplim nizinama pomaže mikroklima s hladnijom podlogom i malčem. Prikladno je propusno, pjeskovito-ilovasto do kamenito tlo, u teškim glinama važna je drenaža, jer patuljasti oblici osjetljivo reagiraju na prevlaživanje. Preporučeni pH iznosi približno 4,5–6,5, a u mnogim vrtnim tlima dobro odgovara i blago kiselo do slabo neutralno okruženje. Biljke u kontejneru sade se od ožujka do studenoga, u toplom razdoblju uz redovito zalijevanje kako se korijenova gruda ne bi isušila, osobito tijekom prvog ljeta. Nakon ukorjenjivanja otpornost na sušu je srednja do visoka, no kod patuljastih kultivara isplati se ujednačena vlažnost tijekom dugih vrućina. Gnojidba treba biti umjerena, u proljeće manjom dozom sporotopivog gnojiva za četinjače, jer višak dušika povećava mekani prirast i rizik od bolesti. Rez obično nije potreban, a radi zgušnjavanja ponekad se u svibnju do lipnja skraćuju proljetne „svijeće”. Malč od kore stabilizira vlažnost i temperaturu tla. Uzgoj u posudi je čest, potrebni su drenažni sloj, propusni supstrat i zimska zaštita posude od promrzavanja korijena, a tijekom otopljenja prati se vlažnost. Otpornost patuljastih borova na mraz je visoka, oko -30 °C, a veći je rizik zimsko isušivanje i prevlaživanje. Od štetnika se tijekom suše mogu pojaviti grinje i lisne uši, a od bolesti osip iglica i trulež korijena u teškom tlu. Razmak sadnje bira se prema konačnoj širini, orijentacijski 0,8–1,5 m kod jastučastih oblika i oko 1,5–2,5 m kod širih patuljastih kultivara.

Autor: Kristýna | Revizija: 22.02. 2026