Smokva 'Violette de Solliès' Ficus carica 'Violette de Solliès'

Detaljan opis proizvoda

Smokva 'Violette de Solliès' - slavna i visoko cijenjena francuska sorta podrijetlom iz područja Solliès-Pont u Provansi, poznatog po proizvodnji luksuznih smokava zaštićenih oznakom AOP (Appellation d’Origine Protégée). Ubraja se među najbolje tamnoplodne sorte na svijetu, i izgledom i okusom. Raste kao umjereno bujan listopadni grm ili manje stablo koje obično doseže dva do četiri metra, s pravilnom i širokom krošnjom koju čine snažni, dobro odrvenjeli izboji i veliki režnjasti listovi. Plodovi su krupni, mesnati, okrugli ili blago spljošteni, s debljom tamnom kožicom koja je u punoj zrelosti zasićeno ljubičasta do gotovo crna. Površina je često prekrivena finim plavkastim voštanim maškom. Meso ploda je tamnocrveno, vrlo slatko, bogato aromatično i sočno, čvršće konzistencije i iznimno punog desertnog okusa. Sorta je cijenjena zbog intenzivne medeno-voćne arome s notama šumskog voća. Dozrijevanje traje uglavnom od kraja kolovoza do listopada, često postupno, pa se berba proteže kroz dulje razdoblje. U kuhinji se ubraja među prave delicije. Najbolje dolazi do izražaja svježa, kada se najviše ističe punoća njezina okusa. Izvrsno se uklapa i u luksuzne deserte, kolače, salate, pekmeze, uz kvalitetne sireve ili suhomesnate proizvode. Zahvaljujući čvršćoj strukturi vrlo se dobro prerađuje i omiljena je i u gastronomiji. Plodovi sadrže mnogo prirodnih šećera, vlakana, minerala i antioksidansa koji pridonose raznolikoj i zdravoj prehrani. Rađa bez potrebe za oprašivanjem. Otpornost na mraz je umjerena, a nakon oštećenja mrazom biljka se obično dobro obnavlja. Bolesti je uglavnom ne napadaju ako ima dovoljno sunca i suho korijenje.

Uzgoj: Smokve trebaju puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno uz južni zid. Odgovara im lagano, dobro propusno tlo s drenažom i pH oko 6–7,5. Prve tri godine najbolje ih je uzgajati kao prijenosne biljke, odnosno u posudi koja se preko zime sprema u hladnu prostoriju bez mraza s temperaturom oko 10 °C. Posude se biraju postupno, od 10–15 litara do 40–70 litara za odraslo stablo. Zalijevanje treba biti umjereno, uz prosušivanje supstrata između pojedinih zalijevanja, jer prevlaživanje uzrokuje opadanje lišća i trulež korijena, no tijekom ljeta potrebno je redovito i ujednačeno zalijevanje kako plodovi ne bi pucali. Malč pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu, a kod smokava se najbolje pokazala drvna sječka ili pokošena trava. Smokve dobro podnose sušu i nakon ukorjenjivanja u tlu izdrže i nekoliko tjedana bez kiše. Gnojidba se provodi u proljeće kompostom ili gnojivom s višim udjelom kalija od svibnja do srpnja, bez viška dušika. Rez se provodi u proljeće – uklanjaju se slabi, promrzli i ukriženi izboji te se održava otvorena krošnja s nekoliko glavnih grana. Otpornost na mraz iznosi oko –12 do –15 °C, stoga je u hladnijim područjima potrebna zimska zaštita, osobito kod mladih biljaka. Smokve općenito ne pate od bolesti, najčešće se pojavljuje pepelnica ili štetnici pri presuhom zraku, ali riječ je o vrlo otpornoj i nezahtjevnoj drvenastoj biljci.

Autor: Kamila | Revizija: 20.11.2025