Smokva 'Turca' Ficus carica 'Turca'

Detaljan opis proizvoda

Smokva 'Turca' - tradicionalna mediteranska sorta podrijetlom iz Turske i istočnog Sredozemlja, gdje se dugo uzgaja zbog pouzdanosti, dobrog okusa i razmjerno ranog dozrijevanja. Raste kao srednje bujan listopadan grm ili manje stablo koje obično doseže dva do četiri metra, sa širokom, dobro razgranatom krošnjom i velikim režnjastim listovima. Odgovara joj toplo i sunčano okruženje, a zahvaljujući vitalnosti dobro se oporavlja i nakon rezidbe ili zimskih oštećenja. Plodovi su srednje veliki do veći, kruškoliki ili blago ovalni, sa zelenkastožutom do svijetlo žutozelenom kožicom. Pri punoj zrelosti katkad se pojavljuje nježan zlatkast preljev. Meso ploda je ružičasto do svijetlocrveno, slatko, sočno i aromatično, ugodnog medeno-voćnog okusa. Sorta se cijeni zbog uravnoteženog okusa bez izražene kiselosti. Dozrijeva uglavnom od kraja kolovoza do rujna, ovisno o vremenu katkad i dulje, a daje razmjerno siguran urod. Izvrsna je za izravnu potrošnju, a zahvaljujući slatkom mesu ploda prikladna je i za salate, kolače, deserte ili uz sir. Može se koristiti i za pripremu marmelada, pekmeza ili za sušenje. Kao i ostale smokve sadrži prirodne šećere, vlakna, minerale i antioksidanse, pa je vrijedan dio raznolike prehrane. Rađa bez potrebe za oprašivanjem. Otpornost na mraz je srednja – u toplijim područjima srednje Europe uglavnom dobro prezimljuje, a na hladnijim položajima pogoduje joj zimska zaštita. Bolesti je uglavnom ne napadaju ako nije izložena dugotrajnom prevlaživanju.

Uzgoj: Smokve trebaju puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno uz južni zid. Odgovara im lagano, dobro propusno tlo s drenažom i pH oko 6–7,5. Prve tri godine najbolje ih je uzgajati kao prenosive biljke – u posudi koja se za zimu sprema u hladnu prostoriju bez mraza s temperaturom oko 10 °C. Posude se biraju postupno, od 10–15 litara do 40–70 litara za odraslo stablo. Zalijevanje treba biti umjereno, uz prosušivanje između obroka vode, jer prevlaživanje uzrokuje opadanje listova i trulež korijena, no tijekom ljeta potrebno je redovito i ujednačeno zalijevanje kako plodovi ne bi pucali. Malč pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu, a kod smokava se najbolje pokazala drvna sječka ili pokošena trava. Smokve dobro podnose sušu i nakon ukorjenjivanja u tlu izdrže i nekoliko tjedana bez kiše. Gnojidba se provodi u proljeće kompostom ili gnojivom s višim udjelom kalija od svibnja do srpnja, bez viška dušika. Rez se provodi u proljeće – uklanjaju se slabi, promrzli i ukriženi izboji, a održava se otvorena krošnja s nekoliko glavnih grana. Otpornost na mraz kreće se oko –12 do –15 °C, pa je u hladnijim područjima potrebna zimska zaštita, osobito kod mladih biljaka. Smokve općenito ne pate od bolesti, najčešće se pojavljuje pepelnica ili štetnici pri presuhom zraku, no ukupno je riječ o vrlo otpornoj i nezahtjevnoj drvenastoj biljci.

Autor: Kamila | Revizija: 20.11.2025