Smokva 'Troiano' Ficus carica 'Troiano'

Detaljan opis proizvoda

Smokva 'Troiano' - povijesna sorta smokve podrijetlom iz južne Italije, točnije iz regije Kampanije, gdje se zbog svoje rodnosti i danas smatra jednom od komercijalno najvažnijih. Riječ je o listopadnom grmu ili manjem stablu raširenog habitusa koje u zrelosti doseže visinu od 2,5–4 m i sličnu širinu, ako se ne oblikuje rezom. Listovi su čvrsti i dlanasto režnjasti te imaju ukrasnu ulogu tijekom cijele sezone. Cvjetovi su skriveni unutar mladih plodova (tzv. sikonija). Sorta 'Troiano' je samooplodna i razvija plodove bez potrebe za oprašivanjem. Plodovi su veliki, teže 50–70 g, žutozelene su boje i vrlo nježne kožice. Meso ploda je medeno slatko i aromatično. Sadrži velike količine vitamina B skupine, kalija, magnezija i vlakana, što povoljno djeluje na probavu i živčani sustav. U kuhinji se plodovi koriste prije svega svježi, no izvrsni su i za deserte, uz sireve ili za pripremu delikatesnih džemova. U vrtnim kompozicijama ističe se kao soliter ili u kombinaciji s drugim mediteranskim biljkama.

Uzgoj:  Smokvama je potrebno puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno uz južni zid. Odgovara im lagano, dobro propusno tlo s drenažom i pH oko 6–7,5. Prve tri godine najbolje ih je uzgajati u posudi koja se zimi premješta u hladnu prostoriju bez mraza s temperaturom oko 10 °C. Posude se postupno povećavaju od 10–15 litara do 40–70 litara za odraslo stabalce. Zalijevanje treba biti umjereno, uz prosušivanje između obroka vode, jer prevlaživanje uzrokuje opadanje lišća i trulež korijena. Tijekom ljeta biljci je ipak potrebno redovito i ravnomjerno zalijevanje kako plodovi ne bi pucali. Malč pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu, a kod smokava se najbolje pokazuju drvna sječka ili pokošena trava. Smokve dobro podnose sušu i nakon ukorjenjivanja u tlu izdrže i nekoliko tjedana bez kiše. Gnojidba se provodi u proljeće kompostom ili gnojivom s višim udjelom kalija od svibnja do srpnja, bez viška dušika. Rez se provodi u proljeće. Uklanjaju se slabi, promrzli i križajući izboji, a održava se otvorena krošnja s nekoliko glavnih grana. Otpornost na mraz iznosi oko –12 do –15 °C, pa je u hladnijim područjima potrebna zimska zaštita, osobito kod mladih biljaka. Smokve općenito ne pate od bolesti. Najčešće se javljaju pepelnica ili štetnici pri presuhom zraku, no ukupno je riječ o vrlo otpornoj i nezahtjevnoj drvenastoj biljci.

Autor: Kristýna | Revizija: 05.05. 2026