Smokva 'Rouge de Bordeaux' Ficus carica 'Rouge de Bordeaux'

Detaljan opis proizvoda

Smokva 'Rouge de Bordeaux' - vrlo stara i visoko cijenjena francuska sorta podrijetlom iz područja Bordeauxa, gdje se generacijama uzgajala zbog iznimno ukusnih tamnih plodova. Ubraja se među kvalitetne desertne smokve bogatog mirisa i redovite rodnosti. Raste kao srednje bujan listopadan grm ili manje stablo, obično visoko dva do tri metra, dobro razgranatog, prilično kompaktnog habitusa i velikih režnjevitih listova. Zahvaljujući čvrstom drvu koje dobro dozrijeva, biljka je prilično otporna i pouzdano raste i u toplijim područjima srednje Europe. Plodovi su srednje veliki do veći, pravilnog kruškolikog ili blago kuglastog oblika, s tamnoljubičastom do gotovo crnom kožicom koja u punoj zrelosti dobiva mat tamnu površinu. Meso ploda je jarkocrveno, vrlo slatko, sočno i aromatično, punog i bogatog desertnog okusa. Ubraja se među sorte izrazito slatkog, medeno voćnog karaktera i gušće konzistencije mesa. Dozrijeva uglavnom od kraja kolovoza do rujna, a u povoljnim uvjetima berba se nastavlja i do listopada. U kuhinji je ponajprije izvrsna svježa jer njezina bogata aroma najbolje dolazi do izražaja odmah nakon branja. Odlično se uklapa i u salate, deserte, kolače, uz sireve, u jogurte ili u luksuzne pekmeze. Njezino crveno meso pri preradi daje vrlo privlačnu boju. Plodovi sadrže vlakna, prirodne šećere, minerale i antioksidanse te su hranjiv dodatak raznolikoj prehrani. Rađa bez oprašivanja smokvinom osicom. Otpornost na mraz je srednja – na zaštićenim položajima srednje Europe često dobro prezimljuje, a u hladnijim područjima preporučuje se zimska zaštita. Ne pati od bolesti ako se ne uzgaja u teškom, trajno prevlažnom tlu.

Uzgoj: Smokvama je potrebno puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno uz južni zid. Odgovara im lagano, dobro propusno tlo s drenažom i pH oko 6–7,5. Prve tri godine najbolje ih je uzgajati kao prenosive biljke – dakle u posudi koja se zimi sprema u hladnu prostoriju bez mraza s temperaturom oko 10 °C. Posude se biraju postupno, od 10–15 litara pa sve do 40–70 litara za odraslo stabalce. Zalijevanje treba biti umjereno, uz prosušivanje između obroka vode, jer prevlaživanje uzrokuje opadanje lišća i trulež korijena, no tijekom ljeta biljka istodobno treba redovito, ujednačeno zalijevanje kako plodovi ne bi pucali. Malč pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu, a kod smokava se najbolje pokazala drvna sječka ili pokošena trava. Smokve dobro podnose sušu i nakon ukorjenjivanja u tlu izdrže i nekoliko tjedana bez kiše. Gnoji se u proljeće kompostom ili gnojivom s višim udjelom kalija od svibnja do srpnja, bez viška dušika. Rez se provodi u proljeće – uklanjaju se slabi, promrznuti i ukriženi izboji te se održava otvorena krošnja s nekoliko glavnih grana. Otpornost na mraz obično je oko –12 do –15 °C, stoga je u hladnijim područjima nužna zimska zaštita, osobito kod mladih biljaka. Smokve općenito ne pate od bolesti, najčešće se javlja pepelnica ili štetnici pri presuhom zraku, no sveukupno je riječ o vrlo otpornoj i nezahtjevnoj drvenastoj biljci.

Autor: Kamila | Revizija: 19.11.2025