Smokva 'Pfälzer' Ficus carica 'Pfälzer'

Detaljan opis proizvoda

Smokva 'Pfälzer' - sorta podrijetlom iz njemačke regije Pfalz (Porajnje-Falačka), gdje se dugo uzgaja zbog dobre otpornosti i sposobnosti da rađa i u manje toploj klimi. Ubraja se među vrlo pouzdane sorte prikladne za srednju Europu i sjevernija vinogradarska područja. Raste kao umjereno bujan listopadni grm ili manje stablo, obično visoko dva do tri metra, prilično kompaktnog, dobro razgranatog habitusa i krupnog režnjevitog lišća. Lako se oblikuje, a drvo joj obično dobro dozrijeva, što pridonosi dobroj zimskoj otpornosti. Plodovi su srednje veliki, kruškoliki, zelenožute do svijetložute kožice. U toplim godinama kožica može poprimiti blagi zlatnožuti ton. Meso ploda je ružičasto do svijetlocrveno, slatko, nježno aromatično i ugodno sočno. Riječ je o svijetloplodnom desertnom tipu skladnog okusa koji nije prenaglašen, ali je vrlo ugodan i uravnotežen. Dozrijeva uglavnom od kraja kolovoza do rujna, a dozrijevanje je prilično pouzdano i u hladnijim područjima Njemačke i srednje Europe. U kuhinji se ponajprije koristi za jelo u svježem stanju, ali je prikladna i za salate, deserte, kolače, uz sireve te za pripremu marmelada i pekmeza. Kao i ostale smokve, sadrži vlakna, prirodne šećere, minerale i antioksidanse te je hranjiv dodatak raznolikoj prehrani. Rađa bez oprašivanja smokvinom osicom. Otpornost na mraz je srednja do prilično dobra – u područjima iz kojih potječe podnosi hladne zime uz minimalnu zaštitu. U srednjoj Europi na zaštićenim položajima obično dobro prezimljava. Bolesti je uglavnom ne napadaju ako nije dulje izložena prevlaživanju.

Uzgoj: Smokve trebaju puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno uz južni zid. Odgovara im lagano, dobro propusno tlo s drenažom i pH oko 6–7,5. Prve tri godine najbolje ih je uzgajati kao prenosive biljke – u posudi koja se preko zime sprema u hladnu prostoriju bez mraza s temperaturom oko 10 °C. Posude se biraju postupno, od 10–15 litara do 40–70 litara za odraslo stablo. Zalijevanje treba biti umjereno, uz prosušivanje između pojedinih zalijevanja, jer prevlaživanje uzrokuje opadanje lišća i trulež korijena, no tijekom ljeta biljka ipak treba redovito i ujednačeno zalijevanje kako plodovi ne bi pucali. Malč pomaže zadržati vlagu i ujednačiti temperaturu, a kod smokava se najbolje pokazala drvna sječka ili pokošena trava. Smokve dobro podnose sušu, a nakon ukorjenjivanja u tlu izdrže i nekoliko tjedana bez kiše. Gnojidba se provodi u proljeće kompostom ili gnojivom s višim udjelom kalija od svibnja do srpnja, bez viška dušika. Rez se provodi u proljeće – uklanjaju se slabi, promrzli i ukriženi izboji te se održava otvorena krošnja s nekoliko glavnih grana. Otpornost na mraz iznosi oko –12 do –15 °C, zato je u hladnijim područjima potrebna zimska zaštita, osobito kod mladih biljaka. Smokve općenito ne pate od bolesti, najčešće se javlja pepelnica ili štetnici pri presuhom zraku, no sveukupno je riječ o vrlo otpornoj i nezahtjevnoj drvenastoj biljci.

Autor: Kamila | Revizija: 19.11.2025