Smokva 'Pastiliere' Ficus carica 'Pastiliere'

Detaljan opis proizvoda

Smokva 'Pastiliere' - vrlo stara i među kolekcionarima visoko cijenjena francuska sorta, koja vjerojatno potječe s juga Francuske. Pripada skupini kvalitetnih tamnoplodnih smokava, iako ima jednu posebnost: riječ je o sorti tipa Smyrna, što znači da u prirodnom okruženju rađa samo ako plodove oprašuje smokvina osica. Bez oprašivanja plodovi obično otpadaju. U našim se uvjetima stoga ponaša drukčije od običnih smokava, no neki je uzgajivači ipak čuvaju zbog iznimno kvalitetnog okusa, dekorativnog izgleda i povijesne vrijednosti. Raste kao srednje bujan do bujniji listopadni grm ili manje stablo visine otprilike dva i pol do četiri metra, sa široko raširenom krošnjom i velikim, duboko režnjevitim listovima. Izboji su čvrsti i dobro dozrijevaju, pa biljka djeluje robusno i vitalno. Plodovi su srednje veliki do veliki, vrlo privlačni, s mat modroljubičastom do tamnom, tintastom kožicom. Oblik je kuglast do blago spljošten. Meso ploda je jarkocrveno, gusto, izrazito aromatično i slatko, bogatog, punog desertnog okusa koji se ubraja među najbolje kod tamnih smokava. Aroma je intenzivna, medeno voćna, ponekad s notom šumskog voća. Plodovi dozrijevaju kasnije, najčešće u rujnu i listopadu. U kuhinji je najcjenjenija svježa, jer njezino meso ploda ima iznimne okusne kvalitete. Prikladna je i za deserte, kolače i uz sireve, a može se koristiti i za pripremu marmelada ili namaza, gdje njezina tamna boja stvara izrazit dojam. Kao i ostale smokve sadrži vlakna, prirodne šećere, minerale i antioksidanse, pa je vrijedan dodatak prehrani. U europskim uvjetima bez prisutnosti smokvine osice obično ne rađa ili plodovi otpadaju u ranoj fazi. Ako se ipak uzgaja u toplijim područjima ili u stakleniku i plodovi uspiju dozrijeti, nagradit će iznimnom kvalitetom. Otpornost na mraz je srednja – drvo je relativno osjetljivo na jače zimske mrazeve, pa se u hladnijim područjima preporučuje zimska zaštita ili uzgoj u posudi uz prezimljavanje u prostoru bez mraza. Bolesti je obično ne napadaju ako tlo nije prevlažno.

Uzgoj: Smokve trebaju puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno uz južni zid. Odgovara im lagano, dobro propusno tlo s drenažom i pH oko 6–7,5. Prve tri godine najbolje ih je uzgajati kao prenosive biljke – dakle u posudi koja se preko zime sprema u hladnu prostoriju bez mraza s temperaturom oko 10 °C. Posude se biraju postupno, od 10–15 litara do 40–70 litara za odraslo stablo. Zalijevanje treba biti umjereno, uz prosušivanje između pojedinih obroka vode, jer prevlaživanje uzrokuje otpadanje lišća i trulež korijena, no tijekom ljeta biljka istodobno treba redovito i ujednačeno zalijevanje kako plodovi ne bi pucali. Malč pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu, a kod smokava se najbolje pokazala drvena sječka ili pokošena trava. Smokve dobro podnose sušu, pa nakon ukorjenjivanja u tlu izdrže i nekoliko tjedana bez kiše. Gnojidba se provodi u proljeće kompostom ili gnojivom s višim udjelom kalija od svibnja do srpnja, bez viška dušika. Rez se provodi u proljeće – uklanjaju se slabi, promrzli i ukriženi izboji te se održava otvorena krošnja s nekoliko glavnih grana. Otpornost na mraz iznosi oko –12 do –15 °C, pa je u hladnijim područjima nužna zimska zaštita, osobito kod mladih biljaka. Smokve općenito ne pate od bolesti, najčešće se pojavljuje pepelnica ili štetnici pri presuhom zraku, no ukupno je riječ o vrlo otpornoj i nezahtjevnoj drvenastoj biljci.

Autor: Kamila | Revizija: 19.11.2025