Smokva 'Noire de Caromb' Ficus carica 'Noire de Caromb'

Detaljan opis proizvoda

Smokva 'Noire de Caromb' - stara, vrlo cijenjena francuska sorta podrijetlom iz Provanse, točnije iz okolice gradića Caromb nedaleko od Mont Ventouxa. U tom se kraju uzgaja stoljećima i poznata je kao pouzdana, visokokvalitetna tamnoplodna smokva redovitog uroda i izražene arome. Raste kao umjereno bujan listopadan grm ili manje stablo koje doseže dva do tri metra visine, s dobro razgranatom, blago raširenom krošnjom i velikim, duboko režnjevitim listovima. Zahvaljujući jačim izbojima dobro podnosi rez i stvara stabilne rodne grane. Plodovi su srednje veliki do veći, privlačnog kruškolikog do kuglastog oblika, s intenzivno tamnoljubičastom do crnom kožicom koja je u punoj zrelosti gotovo baršunasto mekana. Meso ploda je crveno, vrlo slatko, gusto, sočno i aromatično, izrazito desertnog karaktera. Okus je među snažnijima i bogatijima, punog medeno-voćnog tona i tek s blagom kiselošću. Dozrijeva uglavnom od kraja kolovoza do rujna, a u toplijim uvjetima može nastaviti i do listopada. Sorta se ocjenjuje kao jedna od najukusnijih smokava Provanse. U kuhinji je izvrsna za izravnu konzumaciju, ali i za deserte, kolače, salate, uz jogurt ili sireve. Zbog gustog, slatkog mesa vrlo je pogodna i za pekmeze ili sušenje. Plodovi sadrže vlakna, prirodne šećere, minerale i antioksidanse, slično drugim smokvama, i pridonose raznolikoj, hranjivoj prehrani. Rađa bez potrebe za oprašivanjem i ne zahtijeva prisutnost smokvine osice. Otpornost na mraz je srednja – u toplijim dijelovima srednje Europe često dobro prezimljuje, no u hladnijim položajima dobro joj dolazi zimska zaštita. Bolesti je obično ne napadaju ako ima dovoljno svjetla i suho korijenje.

Uzgoj: Smokve trebaju puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno uz južni zid. Odgovara im lagano, dobro propusno tlo s drenažom i pH oko 6–7,5. Prve tri godine najbolje ih je uzgajati kao prenosive biljke – u posudi koja se zimi sprema u hladnu prostoriju bez mraza s temperaturom oko 10 °C. Posude se biraju postupno, od 10–15 litara do 40–70 litara za odraslo stablo. Zalijevanje treba biti umjereno, uz prosušivanje između pojedinih obroka vode, jer prevlaživanje uzrokuje opadanje lišća i trulež korijena, no tijekom ljeta potrebno je redovito, ujednačeno zalijevanje kako plodovi ne bi pucali. Malč pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu, a kod smokava se najbolje pokazala drvna sječka ili pokošena trava. Smokve dobro podnose sušu, a nakon ukorjenjivanja u tlu izdrže i nekoliko tjedana bez kiše. Gnoji se u proljeće kompostom ili gnojivom s višim udjelom kalija od svibnja do srpnja, bez viška dušika. Rez se provodi u proljeće – uklanjaju se slabi, promrzli i ukriženi izboji i održava se otvorena krošnja s nekoliko glavnih grana. Otpornost na mraz kreće se oko –12 do –15 °C, stoga je u hladnijim područjima nužna zimska zaštita, osobito kod mladih biljaka. Smokve općenito ne pate od bolesti, najčešće se pojavljuje pepelnica ili štetnici pri presuhom zraku, no u cjelini riječ je o vrlo otpornoj i nezahtjevnoj drvenastoj biljci.

Autor: Kamila | Revizija: 19.11.2025