Smokva 'Melanzana' Ficus carica 'Melanzana'

Detaljan opis proizvoda

Smokva 'Melanzana' - manje poznata, ali među kolekcionarima i uzgajivačima cijenjena talijanska sorta koja se ističe privlačnim izgledom plodova i vrlo dobrim okusom. Naziv „melanzana“ na talijanskom znači patlidžan i upućuje na tipičnu tamnu do ljubičastu boju plodova koja podsjeća upravo na to povrće. Raste kao umjereno bujan listopadan grm ili manje stablo visine otprilike dva do tri metra, dobro razgranatog, prilično kompaktnog habitusa i krupnih režnjastih listova. Odgovara joj topao, sunčan položaj, a zahvaljujući dobroj vitalnosti brzo se oporavlja nakon reza i nakon eventualnog oštećenja zimi. Plodovi sorte Melanzana srednje su veliki do veći, upadljivo privlačni, s tamnoljubičastom do purpurnocrnom kožicom. Oblik im je široko kruškolik ili blago spljošten. Meso ploda je crveno do malinastoružičasto, vrlo slatko, sočno, nježno i izrazito aromatično. Okus je naglašeno desertni, pun, s notama meda i voća te spada među jače izražene unutar sorti tamnih plodova. Dozrijeva uglavnom od kraja kolovoza do rujna, a ovisno o vremenu može nastaviti i do listopada. U kuhinji je Melanzana idealna za jelo iz ruke jer njezino slatko, aromatično meso najbolje dolazi do izražaja svježe. Prikladna je i za deserte, voćne salate, kolače, uz sireve ili za pripremu marmelada i pekmeza. Kao i ostale smokve sadrži vlakna, prirodne šećere, minerale i antioksidanse koji podržavaju zdravu probavu i hranjivu prehranu. Rađa bez potrebe za oprašivanjem smokvinom osicom. Otpornost na mraz je srednja – u toplijim i zaštićenim područjima srednje Europe dobro prezimljava, a na hladnijim položajima preporučuje se zimska zaštita. Nije osobito sklona bolestima ako nije izložena trajno vlažnom tlu.

Uzgoj: Smokve trebaju puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno uz južni zid. Odgovara im lagano, dobro propusno tlo s drenažom i pH oko 6–7,5. Prve tri godine najbolje ih je uzgajati kao prenosive biljke – dakle u posudi koja se preko zime sprema u hladnu prostoriju bez mraza s temperaturom oko 10 °C. Posude se odabiru postupno, od 10–15 litara pa sve do 40–70 litara za odraslo stabalce. Zalijevanje treba biti umjereno, uz prosušivanje između pojedinih obroka vode, jer prevlaživanje uzrokuje opadanje lišća i trulež korijena, no tijekom ljeta biljka istodobno treba redovito, ujednačeno zalijevanje kako plodovi ne bi pucali. Malč pomaže zadržati vlagu i ujednačiti temperaturu, a kod smokava se najbolje pokazala drvna sječka ili pokošena trava. Smokve dobro podnose sušu i nakon ukorjenjivanja u tlu izdrže i nekoliko tjedana bez kiše. Gnojidba se provodi u proljeće kompostom ili gnojivom s višim udjelom kalija od svibnja do srpnja, bez viška dušika. Rez se provodi u proljeće – uklanjaju se slabi, promrzli i ukriženi izboji te se održava otvorena krošnja s nekoliko glavnih grana. Otpornost na mraz kreće se oko –12 do –15 °C, zato je u hladnijim područjima nužna zimska zaštita, osobito kod mladih biljaka. Smokve općenito ne pate od bolesti, najčešće se pojavljuje pepelnica ili štetnici pri presuhom zraku, no sveukupno je riječ o vrlo otpornoj i nezahtjevnoj drvenastoj biljci.

Autor: Kamila | Revizija: 16.11.2025