Smokva 'Kadota' Ficus carica 'Kadota'

Detaljan opis proizvoda

Smokva 'Kadota' - vrlo stara i tradicionalna sorta podrijetlom s područja Mediterana, vjerojatno iz Italije, odakle se proširila po cijelom svijetu, a ubraja se među najuzgajanije smokve svijetlih plodova u SAD-u i južnoj Europi. Cijenjena je zbog visoke kvalitete plodova, dobre otpornosti i svestrane upotrebe u kuhinji. Raste kao srednje bujan listopadan grm ili manje stablo koje doseže dva do četiri metra, sa širom krošnjom i velikim režnjevitim listovima. Ima čvrste izboje koji dobro dozrijevaju, pa je razmjerno pouzdana i u umjerenijoj klimi. Plodovi su srednje veliki, okrugli do blago kruškoliki, sa zelenkastožutom do žućkastozelenom kožicom koja u punoj zrelosti često poprima nježan zlatni odsjaj. Meso ploda je svijetlo jantarno, vrlo slatko, medeno i mekano, skladna okusa bez izraženije kiselosti. Ubraja se među sorte nježnog, ali ugodno slatkog okusa koji u punoj zrelosti poprima čak i ton karamele. Dozrijeva obično od kraja kolovoza do rujna, u toplijoj klimi i ranije, te često daje razmjerno obilan urod. Ukusna je za izravnu konzumaciju, no proslavila se ponajprije kao izvrsna sirovina za pekmeze, kompote i sušenje, jer njezino slatko meso dobro zadržava oblik, a gotovi proizvodi imaju izražen medeni okus. Prikladna je i za kolače, deserte, salate ili uz sireve. Kao i ostale smokve, bogata je vlaknima, prirodnim šećerima, mineralnim tvarima i antioksidansima te dobro nadopunjuje raznoliku prehranu. Rađa bez potrebe za oprašivanjem. Otpornost na mraz je srednja – u toplijim krajevima srednje Europe prezimljuje bez većih problema, a na hladnijim položajima preporučuje se zimska zaštita. Bolesti je obično ne napadaju, ako se ne uzgaja u trajno mokrom tlu.

Uzgoj: Smokve trebaju puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno uz južni zid. Odgovara im lagano, dobro propusno tlo s drenažom i pH oko 6–7,5. Prve tri godine najbolje ih je uzgajati kao prenosive biljke – u posudi koja se preko zime sprema u hladnu prostoriju bez mraza s temperaturom oko 10 °C. Posude se biraju postupno, od 10–15 litara pa sve do 40–70 litara za odraslo stabalce. Zalijevanje treba biti umjereno, uz prosušivanje između pojedinih obroka vode, jer prevlaživanje uzrokuje opadanje lišća i trulež korijena, no tijekom ljeta biljka istodobno treba redovito i ujednačeno zalijevanje kako plodovi ne bi pucali. Malč pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu, a kod smokava se najbolje pokazala drvna sječka ili pokošena trava. Smokve dobro podnose sušu, a nakon ukorjenjivanja u tlu izdrže i nekoliko tjedana bez kiše. Gnoje se u proljeće kompostom ili gnojivom s višim udjelom kalija od svibnja do srpnja, bez viška dušika. Rez se provodi u proljeće – uklanjaju se slabi, promrzli i ukriženi izboji te se održava otvorena krošnja s nekoliko glavnih grana. Otpornost na mraz iznosi oko –12 do –15 °C, pa je u hladnijim krajevima nužna zimska zaštita, osobito kod mladih biljaka. Smokve općenito ne pate od bolesti, najčešće se javlja pepelnica ili štetnici pri presuhom zraku, no u cjelini riječ je o vrlo otpornoj i nezahtjevnoj drvenastoj biljci.

Autor: Kamila | Revizija: 16.11.2025