Smokva 'Grise de Tarascon' Ficus carica 'Grise de Tarascon'

Detaljan opis proizvoda

Smokva 'Grise de Tarascon' - stara francuska sorta podrijetlom iz okolice grada Tarascona u Provansi, gdje se generacijama uzgajala zbog pouzdanosti, izvrsnog okusa i dobre prilagodbe sredozemnoj klimi. Raste kao umjereno bujan listopadni grm ili manje stablo koje doseže dva do četiri metra, s raširenom krošnjom i velikim režnjevitim listovima. Habitus je prozračan i pravilan, biljka se lako oblikuje i u povoljnim uvjetima donosi stabilan urod. Plodovi su srednje veliki, ponekad i veći, sa sivozelenom do mutno ljubičastosivom kožicom. U punoj zrelosti površina plodova poprima blago srebrnkast odsjaj, što je njihovo prepoznatljivo obilježje. Meso ploda je crveno do jarko ružičasto, vrlo slatko, nježno i aromatično, punog desertnog okusa. Ubraja se u sorte uravnotežene slatkoće i ugodne voćne arome. Dozrijeva obično od kraja kolovoza do rujna, ponekad i kasnije, ovisno o tijeku ljeta. U kuhinji je ova sorta izvrsna za jelo u svježem stanju zahvaljujući slatkom, aromatičnom mesu. Pogodna je i za salate, deserte, kolače, uz sireve, za pekmeze ili sušenje. Kao i ostale smokve, bogata je vlaknima, prirodnim šećerima, mineralima i antioksidansima koji pridonose raznolikoj i hranjivoj prehrani. Rađa bez potrebe za oprašivanjem smokvinom osicom. Otpornost na mraz je srednja, na zaštićenom položaju često prezimljuje bez problema, a u hladnijim područjima preporučuje se zimska zaštita. Bolesti je uglavnom ne napadaju ako ima sunčan položaj i suho korijenje.

Uzgoj: Smokve trebaju puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno uz južni zid. Odgovara im lagano, dobro propusno tlo s drenažom i pH oko 6–7,5. Prve tri godine najbolje ih je uzgajati kao prenosive biljke, odnosno u posudi koja se zimi sprema u hladnu prostoriju bez mraza s temperaturom oko 10 °C. Posude se biraju postupno, od 10–15 litara pa sve do 40–70 litara za odraslo stablo. Zalijevanje treba biti umjereno, uz prosušivanje između pojedinih obroka vode, jer prevlaživanje uzrokuje opadanje lišća i trulež korijena, no tijekom ljeta biljci je potrebno redovito, ujednačeno zalijevanje kako plodovi ne bi pucali. Malč pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu, a kod smokava se najbolje pokazala drvena sječka ili pokošena trava. Smokve dobro podnose sušu, nakon ukorjenjivanja u tlu izdrže i nekoliko tjedana bez kiše. Gnoje se u proljeće kompostom ili gnojivom s višim udjelom kalija od svibnja do srpnja, bez viška dušika. Rez se provodi u proljeće – uklanjaju se slabi, promrzli i ukršteni izboji te se održava otvorena krošnja s nekoliko glavnih grana. Otpornost na mraz kreće se oko –12 do –15 °C, zato je u hladnijim područjima nužna zimska zaštita, posebno kod mladih biljaka. Smokve općenito ne pate od bolesti, najčešće se pojavljuje pepelnica ili štetnici pri presuhom zraku, no u cjelini riječ je o vrlo otpornoj i nezahtjevnoj drvenastoj biljci.

Autor: Kamila | Revizija: 16.11.2025