Smokva 'Fiorone' Ficus carica 'Fiorone'

Detaljan opis proizvoda

Smokva 'Fiorone' - tradicionalna mediteranska sorta poznata prije svega po krupnim i ranim plodovima, koji se ubrajaju među najveće u cijeloj skupini smokava tipa breba. Potječe iz Italije, gdje se nazivom „fiorone“ označavaju upravo krupne rane smokve koje se razvijaju na prošlogodišnjem drvu. Sorta se generacijama uzgaja ponajviše u središnjoj i južnoj Italiji i vrlo je omiljena zbog pouzdanosti i privlačne kakvoće okusa. Raste kao srednje bujan listopadan grm ili manje stablo koje doseže visinu od otprilike dva do četiri metra. Ima snažnije izboje koji dobro dozrijevaju i široko razgranatu krošnju. Listovi su veliki, duboko režnjasti i otporni na jako sunce. Zahvaljujući prirodnom habitusu lako se oblikuje i prikladna je za vrtove kao i za veće posude. Plodovi su krupni do vrlo krupni, često ovalni ili kruškoliki, svijetlozelene do žutozelene kožice. Meso ploda je crveno do tamnoružičasto, nježno, aromatično i slatko, često s blagim medenim tonom. Sorta se cijeni upravo zbog krupnoće ranih plodova i njihova desertnog karaktera. Glavna berba (breba) dozrijeva vrlo rano, obično od srpnja do kolovoza, dok je kasni ljetni urod na novom drvu manji ili u kontinentalnim uvjetima ne mora potpuno dozrijeti. U kuhinji su plodovi najbolji u svježem stanju jer krupni plodovi nježnog mesa djeluju vrlo privlačno. Prikladni su i za deserte, kolače, salate, jogurte, ali i za pekmeze i sušenje. Kao i ostale smokve, sadrže visok udio vlakana, prirodnih šećera, minerala i antioksidansa koji mogu poduprijeti zdravu probavu i prirodnu vitalnost. Rađa bez potrebe za oprašivanjem i ne treba smokvinu osicu. Ne pati od bolesti ako se ne uzgaja u teškom, trajno vlažnom tlu.

Uzgoj: Smokve trebaju puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno uz južni zid. Odgovara im lagano, dobro propusno tlo s drenažom i pH oko 6–7,5. Prve tri godine najbolje ih je uzgajati kao prenosive biljke, dakle u posudi koja se preko zime sprema u hladnu prostoriju bez mraza s temperaturom oko 10 °C. Posude se biraju postupno, od 10–15 litara do 40–70 litara za odraslo stablo. Zalijevanje treba biti umjereno, uz prosušivanje između pojedinih obroka vode, jer prevlaživanje uzrokuje opadanje lišća i trulež korijena, no tijekom ljeta biljka istodobno treba redovito i ravnomjerno zalijevanje kako plodovi ne bi pucali. Malč pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu, a kod smokava se najbolje pokazala drvna sječka ili pokošena trava. Smokve dobro podnose sušu i nakon ukorjenjivanja u tlu izdrže i nekoliko tjedana bez kiše. Gnojidba se provodi u proljeće kompostom ili gnojivom s višim udjelom kalija od svibnja do srpnja, bez viška dušika. Rez se provodi u proljeće – uklanjaju se slabi, promrzli i ukriženi izboji te se održava otvorena krošnja s nekoliko glavnih grana. Otpornost na mraz obično je oko –12 do –15 °C, stoga je u hladnijim krajevima potrebna zimska zaštita, osobito kod mladih biljaka. Smokve općenito ne pate od bolesti, najčešće se javlja pepelnica ili štetnici pri presuhom zraku, no sveukupno je riječ o vrlo otpornoj i nezahtjevnoj drvenastoj biljci.

Autor: Kamila | Revizija: 16.11.2025