Smokva 'Dottato' Ficus carica 'Dottato'

Detaljan opis proizvoda

Smokva 'Dottato'  - vrlo stara, visoko cijenjena sorta podrijetlom iz južne Italije, osobito iz Kalabrije, gdje se tradicionalno uzgaja stoljećima. Ubraja se među najvažnije komercijalne sorte sredozemnog područja i poznata je, među ostalim, kao osnova slavne sušene smokve „fico di Cosenza“. Raste kao umjereno bujan listopadan grm ili manje stablo, obično visoko dva do četiri metra, s dobro razgranatom krošnjom i velikim zelenim režnjastim listovima. Lako se oblikuje i dobro reagira na rezidbu. Plodovi su srednje veliki, pravilni, s karakterističnom zelenožutom do svijetložutom kožicom. Meso ploda je jantarno do svijetlozlatno, vrlo slatko, medeno, nježno i aromatično. Okus je skladan i pun, s blagim karamelnim notama u punoj zrelosti. Dozrijevaju uglavnom od kraja kolovoza do listopada i u dobrim uvjetima daju vrlo stabilnu berbu. Sorta je posebno cijenjena jer njezini plodovi imaju malo šupljina, čvršću strukturu i vrlo dobru konzistenciju, zbog čega su izvrsni ne samo za svježu potrošnju nego i za sušenje. U kuhinji se Dottato ubraja među univerzalne smokve. Zbog izražene slatkoće izvrstan je za izravnu potrošnju, a jednako je prikladan za pripremu džemova, pekmeza, kolača i salata. Najveću slavu ipak postiže u sušenom obliku, kada meso ploda dobiva intenzivan medeni okus i dugu trajnost. Kao i druge smokve, bogat je vlaknima, prirodnim šećerima, mineralima i antioksidansima, koji mogu pridonijeti zdravoj probavi i općoj vitalnosti. Rađa bez potrebe za oprašivanjem smokvinom osicom. Bolestima uglavnom nije sklon, ako mu korijen ostaje suh i nije izložen dugotrajnoj prekomjernoj vlazi.

Uzgoj: Smokve trebaju puno sunce i topao, zaštićen položaj, idealno uz južni zid. Odgovara im lagano, dobro propusno tlo s drenažom i pH oko 6–7,5. Prve tri godine najbolje ih je uzgajati kao prijenosne biljke, dakle u posudi koja se zimi unosi u hladnu prostoriju bez mraza s temperaturom oko 10 °C. Posude se biraju postupno, od 10–15 litara pa sve do 40–70 litara za odraslo stabalce. Zalijevanje treba biti umjereno, uz prosušivanje između pojedinih obroka vode, jer prevlaživanje uzrokuje opadanje lišća i trulež korijena, no tijekom ljeta biljka istodobno treba redovito i ravnomjerno zalijevanje kako plodovi ne bi pucali. Malč pomaže zadržati vlagu i stabilizirati temperaturu, a kod smokava se najbolje pokazala drvna sječka ili pokošena trava. Smokve dobro podnose sušu i nakon ukorjenjivanja u tlu izdrže i nekoliko tjedana bez kiše. Gnoje se u proljeće kompostom ili gnojivom s višim udjelom kalija od svibnja do srpnja, bez viška dušika. Rez se provodi u proljeće – uklanjaju se slabi, promrzli i ukriženi izboji te se održava otvorena krošnja s nekoliko glavnih grana. Otpornost na mraz iznosi oko –12 do –15 °C, stoga je u hladnijim područjima potrebna zimska zaštita, osobito kod mladih biljaka. Smokve općenito ne pate od bolesti, najčešće se javlja pepelnica ili štetnici pri presuhom zraku, no sveukupno je riječ o vrlo otpornoj i nezahtjevnoj drvenastoj biljci.

Autor: Kamila | Revizija: 16.11.2025